Page 307 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

temeljni aksiomi naše matematike na njih ne mogu

odnositi.
Čim umjesto pojmovima stanemo misliti u drugim

terminima, moramo biti spremni da se sretnemo s
ogromnim brojem besmislica s gledišta postojeće

logike.
Oni nam se čine besmislenima jer mi

višedimenzionalnom svijetu pristupamo s logikom
trodimenzionalnoga.

Već smo izložili da životinji, tj. dvodimenzionalnom biću
koje ne misli uz pomoć pojmova već uz pomoć

predodžaba, tj. još konačnijim, još stalnijim jedinicama,

naši logički sudovi moraju izgledati besmisleni.
Baš tako se i nama čine besmislenima logički odnosi u

višedimenzionalnom svijetu. Nema razloga nadati se da
odnosi »nadzemaljskog« ili uzročnog svijeta mogu biti

logički s našeg stajališta. Naprotiv, možemo reći da
sve logičko nije nadzemaljsko, nije noumenalno,

već fenomenalno. S našeg gledišta s onu stranu ne

može biti ničeg logičkog. Sve što tamo postoji nama
mora izgledati logički apsurd, besmislica. I moramo

zapamtiti da se tamo ne možemo snaći s našom
logikom.

Odnos ljudske misli prema ovozemaljskom svijetu

uvijek je bio vrlo pogrešan.

U »pozitivizmu« su ljudi posve odricali izvanzemaljski
svijet jer, odbijajući priznati mogućnost drugih logičkih

odnosa osim onih koje su formulirali Aristotel i Bacon,
ljudi su nijekali samo postojanje svega što je izgledalo

besmisleno i nemoguće s gledišta tih formula.

U dualističkom spiritualizmu nastojali su izgraditi
noumenalni svijet po uzoru na fenomenalni, to jest,

protivno razumu, usprkos prirodnim silama, oni su po