Page 301 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 301
Prva se odnosi na svijet pojava koji nije ništa drugo doli
naša netočna zamjedba i predodžba svijeta.
Druga se odnosi na svijet noumena koji je svijet
onakav kakav jest. Prva, nezbiljska, postoji samo u
našoj svijesti, u našoj uobrazilji. Druga, zbiljska,
izražava odnose zbiljskog svijeta.
Primjer »zbiljske matematike« koja narušava
temeljne aksiome naše matematike (i logike) jest
takozvana matematika transfinitnih brojeva.
Transfinitni brojevi su brojevi iza beskonačnosti,
kako pokazuje njihov naziv.
Beskonačnost, prikazana znakom oc matematički je
izraz kojim je, kao takvim, moguće izvesti sve operacije:
dijeljenje, množenje, potenciranje. Beskonačnost se
može potencirati na beskonačnost. Rezultat će biti oc °°.
Ta je veličina bez sumnje beskonačni broj puta veća od
nepotencirane beskonačnosti. A istovremeno su one
jednake: oc = cc °°. Upravo to je najneobičnije u
transfinitnim brojevima. S njima možete izvesti koju
hoćete operaciju, a oni će se odgovarajuće mijenjati
ostajući istodobno jednaki. To narušava temeljne
zakone matematike prihvaćene za konačne brojeve.
Kad se konačni broj promijeni, on više ne može biti
jednak samome sebi. Sada vidimo da transfinitni
broj mijenjanjem ostaje jednak samome sebi.
Nadalje, transfinitni brojevi posve su zbiljski. U
zbiljskom svijetu možemo naći odgovarajuće primjere za
izraze oo i čak ec°° i oo"' . Uzmimo crtu, bilo koji
odsječak crte. Znamo da je broj točaka u toj crti jednak
beskonačnosti, jer točka nema dimenzija. Ako je naš
odsječak dužine palca, a zajedno s njim zamislimo
odsječak dužine vrste, svaka točka u malom odsječku
imat će odgovarajuću točku u velikom. Broj točaka u