Page 301 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 301

Prva se odnosi na svijet pojava koji nije ništa drugo doli

               naša netočna zamjedba i predodžba svijeta.
                  Druga   se   odnosi   na   svijet   noumena   koji   je  svijet

                  onakav kakav jest.  Prva, nezbiljska, postoji samo  u
                  našoj  svijesti,   u   našoj   uobrazilji.   Druga,   zbiljska,

                  izražava odnose zbiljskog svijeta.
                  Primjer   »zbiljske   matematike«   koja   narušava

               temeljne   aksiome   naše   matematike   (i   logike)   jest

               takozvana matematika transfinitnih brojeva.
                  Transfinitni brojevi su brojevi iza beskonačnosti,

               kako pokazuje njihov naziv.

                  Beskonačnost,   prikazana  znakom   oc   matematički   je
               izraz kojim je, kao takvim, moguće izvesti sve operacije:

               dijeljenje,   množenje,   potenciranje.   Beskonačnost   se
               može potencirati na beskonačnost. Rezultat će biti oc °°.

               Ta je veličina bez sumnje beskonačni broj puta veća od
               nepotencirane beskonačnosti.  A  istovremeno su one

               jednake:  oc   =   cc   °°.   Upravo   to   je   najneobičnije   u

               transfinitnim   brojevima.   S   njima   možete   izvesti   koju
               hoćete operaciju, a oni  će se odgovarajuće mijenjati

               ostajući   istodobno   jednaki.  To   narušava   temeljne
               zakone  matematike   prihvaćene  za   konačne  brojeve.

               Kad se konačni broj promijeni, on više ne može biti
               jednak  samome   sebi.   Sada   vidimo   da   transfinitni

               broj mijenjanjem ostaje jednak samome sebi.

                  Nadalje, transfinitni brojevi posve su zbiljski. U
               zbiljskom svijetu možemo naći odgovarajuće primjere za

               izraze oo i čak ec°° i oo"' . Uzmimo crtu, bilo koji
               odsječak crte. Znamo da je broj točaka u toj crti jednak

               beskonačnosti, jer točka nema dimenzija. Ako je naš
               odsječak dužine palca, a zajedno s njim zamislimo

               odsječak dužine vrste, svaka točka u malom odsječku
               imat će odgovarajuću točku u velikom. Broj točaka u
   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306