Page 308 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

svaku cijenu nastojali dokazati da je onozemaljski svijet

logičan s našeg gledišta, da u njemu djeluju isti zakoni
uzročnosti kao i u našem svijetu i da izvanzemaljski

svijet nije ništa drugo doli nastavak našega.
Pozitivistička filozofija vidjela je besmislenost tih

dualističkih postavki, ali, nesposobna da proširi krug
svoga djelovanja, ograničen logikom i »beskonačnom

sferom«, nije mogla smisliti ništa bolje doli nijekanje.

Samo čisto idealistička monistička filozofija
osjećala je mogućnost i drugih odnosa osim

odnosa pojavnog svijeta. I na nju, na kraju krajeva,

moramo doći nakon dugih lutanja po
materijalističkim i spiritističkim slijepim ulicama.

Znanost se mora približiti idealizmu.

Znanost ne može zanijekati činjenicu da matematika
raste, širi se i premašuje granice vidljivog i mjerljivog

svijeta. Čitavi dijelovi matematike proučavaju
kvantitativne odnose koji ne postoje i nikada nisu

postojali u zbiljskom svijetu pozitivizma, tj. odnose

za koje ne postoje odgovarajuće zbiljnosti u
vidljivom, tj. trodimenzionalnom svijetu. Ali, ne može

postojati matematički odnos za koji ne bi postojala
nikakva odgovarajuća zbiljnost. Dakle, matematika

prelazi granice ovoga svijeta i zaviruje u svijet
nepoznatog. Ona je teleskop uz pomoć kojega

počinjemo istraživati prostor mnogih dimenzija s

njegovim svjetovima. Matematika je prethodnica našeg
mišljenja, prethodnica naše moći zamišljanja i

predočavanja. Ona već izračunava odnose koje mi
još nismo u stanju zamisliti.

Sve se to ne može zanijekati čak ni s »pozitivističkog«,

tj. potvrdnog gledišta. Pošto je priznala mogućnost