Page 310 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

smatrajući sebe zatvorenima u ovom zemaljskom

svijetu.
Poezija, mistika, idealistička filozofija svih vjekova

i naroda čuva tragove takvog prijelaza. Po tim

tragovima i sami možemo naći put. Stari i novi
mislioci ostavili su nam mnogo ključeva kojima

možemo otvoriti tajanstvena vrata, mnogo magičnih
formula pred kojima se ta vrata sama otvaraju.

No mi više ne razumijevamo ni svrhu ključeva, niti

značenje formula; ne razumijevamo magične
ceremonije i obrede inicijacije u Misterijama, koje

imaju samo jedan cilj - pomoći taj prijelaz u ljudskoj

duši. Zato su vrata ostala zatvorena, a mi čak
odričemo da iza tih vrata ičega ima.

Ili, naslućujući postojanje drugoga svijeta,

smatramo ga sličnim našemu i odvojenim od
našega i nastojimo proniknuti u njega ne shvaćajući

da nam je glavna prepreka na putu naša vlastita
podjela svijeta na ovaj i onaj svijet.

Svijet je jedan - različiti su načini njegova

zamjećivanja. S nesavršenim načinima zamjedbe
nemoguće je proniknuti u ono što je dokučivo samo

uz pomoć savršenih.

Nastojanja da se logikom fenomenalnog svijeta
pronikne u onostrani, noumenalni svijet, ili svijet

uzroka, ukoliko se nisu pokazala posve

neuspješnima ili nisu zavela čovjeka u svijet snova
na javi, davala su samo jedan rezultat - svjestan

novog poretka stvari čovjek gubi osjećaj za zbiljnost
starog poretka. Vidljivi svijet počinje mu se činiti

fantastičnim, nestvarnim, sve oko njega iščezava,
nestaje poput dima, ostavljajući užasni osjećaj