Page 312 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 312
Na pragu novoga svijeta čovjek doživljava
doslovce isto iskustvo. Čuo je nebesku glazbu i
dosadne zemaljske pjesme više ga ne mogu ganuti
ili uzbuditi; ili, ako ga ganu i uzbude, znači da mu
govore o nebeskim zvucima, o nedostižnom,
nepoznatom, o onome što se tek nejasno osjeća i
nemoguće je imenovati.
Čovjek je čuo zvuke neba i ne može ih zaboraviti.
On je doživio osjećaj neobičnog širenja svijesti kad
mu je na trenutak sve bilo jasno i ne može se
pomiriti sa sporim zemaljskim radom mozga.
Trenuci »osjećanja beskonačnog« povezani su sa
posve osobitim emocijama.
U »teozofijskoj« književnosti i u knjigama o
okultizmu često se kaže da prelazeći u »astralni«
svijet, čovjek počinje vidjeti nove boje, boje kakvih
nema u sunčevom spektru. Ta lijepa simbolika o
novim bojama »astralnog područja« točno prenosi
upravo misao o novim emocijama koje čovjek
doživljava zajedno s osjećajem proširene svijesti
-»ocean se ulijeva u kap«. To je »nevjerojatno
blaženstvo« o kojemu govore mistici, nebesko
svjetlo koje »vide« sveci, »novi osjećaji« koje
doživljavaju pjesnici. Čak i razgovorna psihologija
povezuje »ekstazu« s posve neobičnim, novim
osjećajima, nedostupnima i nepoznatima čovjeku u
običnom životu.
To osjećanje svjetla i bezgranične radosti
doživljava se u trenutku širenja svijesti (otvaranja
mističnog lotosa indijskih jogija), u trenutku
osjećanja beskonačnog što istodobno stvara
osjećaj mraka i neizmjernog užasa.
Što to znači?
