Page 311 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

iluzije. On u svemu osjeća ponor beskonačnog i sve

se ruši u taj bezdan.
Osjećaj beskonačnog prva je i najstrašnija kušnja

prije posvećenja. U mističnoj književnosti svih

naroda spominje se taj osjećaj praznine i mraka.

Tajanstveno božanstvo starih Egipćana o kojemu se
govori u Orfičkim mitovima (»Drevna mudrost« Annie

Besant) bilo je:
Triput nepoznata tama kontemplacijom koje se sve

znanje rastače u neznanje.

To znači da, približavajući se uzročnom svijetu

samo sa svojim slabim znanjem pojavnog svijeta, sa
svojim oruđem logikom, koja se pokazala

beskorisnom jer joj sve novo izmiče, čovjek mora
iskusiti užas prelazeći sve granice. U novome on

osjeća samo kaos, a staro je nestalo, uzmaklo,

postalo nestvarno. Užas i žaljenje zbog gubitka
staroga pomiješali su se sa strahom od nepoznatog

novog, užasavajućeg u svojoj beskonačnosti.

Na tom stupnju čovjek prolazi kroz isto iskustvo
kroz koje bi prošla životinja kad bi se pretvorila u

čovjeka. Pošto načas zaviri u novi svijet, život je
vuče natrag. Svijet koji je samo načas vidjela čini se

poput sna, mašte, tvorevine njezine uobrazilje. No,
ni prijašnji stari svijet više nije onaj isti, postao je

tijesan, u njemu više nema mjesta. On više nije u

stanju živjeti prijašnjim divljim i slobodnim životom
zvijeri. Ona nešto zna, čuje neke glasove. U isti mah

tijelo je zadržava. I ona ne zna kamo i kako mu
pobjeći, ili kako pobjeći od sebe.