Page 313 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Kako pomiriti osjećanje svjetla s osjećanjem

mraka, osjećaj radosti s osjećajem strave? Može li
ono biti istovremeno? Događa li se istovremeno?

Događa se i mora se stalno događati. Mistička

literatura daje nam primjere za to. Istodobno
osjećanje svjetla i tame, radosti i strave kao da

simbolizira čudnu dvojnost i proturječnost ljudske
prirode. Ono se može dogoditi u čovjeku koji je vrlo

oštro podijeljen, jednom stranom svoje prirode

daleko je zašao u »duh«, a drugom stranom duboko
uronio u »materiju«, tj. u iluziju, u nezbiljnost, s

odveć dubokom vjerom u zbiljnost nezbiljnog.

Općenito govoreći, novi svijet daje osjećanje
svjetla, života, sveprožimajuće svijesti, radosti. . .

No nepripremljenom će umu takav svijet dati osjećaj
beskonačne tame i užasa. Osim toga, osjećaj strave

može izazvati gubitak svega zbiljskog, nestajanje

ovoga svijeta.
Da se ne doživi strah od novoga svijeta, valja ga

upoznati ranije, emocionalno - vjerom ili ljubavlju, ili

intelektualno - razumom. A da se ne doživi strah od
gubitka starog svijeta, valja ga se ranije dobrovoljno

odreći, također vjerom ili razumom.

Treba se dobrovoljno odreći sveg lijepog, svijetlog
svijeta u kojemu živimo, priznati da je to priviđenje,

utvara, nezbilja, obmana, iluzija, maya. Valja se
pomiriti s tom nezbiljnošću, ne bojati je se, već joj

se radovati. Svega se lišiti. Postati siromašan
duhom, tj. učiniti sebe siromašnim naporom svoga

duha.

U divnom evanđeoskom simbolu izražena je najdublja

filozofska istina: