Page 313 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 313

Kako   pomiriti   osjećanje   svjetla   s   osjećanjem

               mraka, osjećaj radosti s osjećajem strave? Može li
               ono biti istovremeno? Događa li se istovremeno?

                  Događa   se   i   mora   se   stalno   događati.   Mistička

               literatura   daje   nam   primjere   za   to.   Istodobno
               osjećanje   svjetla   i   tame,   radosti   i   strave   kao   da

               simbolizira čudnu dvojnost i proturječnost ljudske
               prirode. Ono se može dogoditi u čovjeku koji je vrlo

               oštro   podijeljen,   jednom   stranom   svoje   prirode

               daleko je zašao u »duh«, a drugom stranom duboko
               uronio   u   »materiju«,   tj.   u   iluziju,   u   nezbiljnost,   s

               odveć dubokom vjerom u zbiljnost nezbiljnog.

                  Općenito   govoreći,   novi   svijet   daje   osjećanje
               svjetla, života, sveprožimajuće svijesti, radosti. . .

               No nepripremljenom će umu takav svijet dati osjećaj
               beskonačne tame i užasa. Osim toga, osjećaj strave

               može   izazvati   gubitak   svega   zbiljskog,   nestajanje

               ovoga svijeta.
                  Da se ne doživi strah od novoga svijeta, valja ga

               upoznati ranije, emocionalno - vjerom ili ljubavlju, ili

               intelektualno - razumom. A da se ne doživi strah od
               gubitka starog svijeta, valja ga se ranije dobrovoljno

               odreći, također vjerom ili razumom.

                  Treba se dobrovoljno odreći sveg lijepog, svijetlog
               svijeta u kojemu živimo, priznati da je to priviđenje,

               utvara,   nezbilja,   obmana,   iluzija,   maya.   Valja   se
               pomiriti s tom nezbiljnošću, ne bojati je se, već joj

               se   radovati.   Svega   se   lišiti.   Postati   siromašan
               duhom, tj. učiniti sebe siromašnim naporom svoga

               duha.

                  U divnom evanđeoskom simbolu izražena je najdublja

               filozofska istina:
   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318