Page 341 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

zadovoljavali logikom stvari pojavnog svijeta. Shvatit

ćemo prividnu nelogičnost starih filozofijskih sustava
za koje se činilo da su za sebe izgradili idealni svijet

namjesto jedinog postojećeg. Upravo u tom
izgrađivanju idealnog svijeta vrlo često se i kriju

sustavi više logike.
Jedan od takvih nerazumljivih pokušaja da se izgradi

sustav metalogike i dade točno oruđe mišljenja što

prodire preko granica vidljivoga svijeta jest Plotinova
rasprava »O ljepoti«.

Opisujući nebo i bogove Plotin kaže:

»Jer bogovi su uzvišeni i lijepi, i »njihova ljepota je
neizmjerna«; no, šta je to čime su takvi? To je um, i to
što je u njima um djelotvorniji (nego naš) koji se da

vidjeti. Svakako (nisu lijepi) zato što su im tijela lijepa.

Jer, i oni koji imaju tijela nisu po tome bogovi već
također po umu. Sigurno, bogovi su lijepi kao bogovi.

Nije točno da su oni nekad nerazboriti; uvijek su razboriti
u mirnom, postojanom i čistom umu, vide sve i spoznaju

(stvari) koje nisu ljudske već njihove vlastite, božanske, i
sve ono što um gleda. Oni bogovi koji su na nebu uvijek

promatraju ali kao izdaleka, sve što je na onom nebu
zato što svojim glavama nadmašuju (ovo nebo). A

bogovi koji su na onom nebu, kojima je stan na njemu i u
njemu, stanuju na čitavom nebu tamo - jer, tamo je sve

nebo: i zemlja, i more, i životinje, i biljke, i ljudi, sve je
nebesko na tom nebu - ne potcjenjuju ljude niti išta

drugo što je tamo, jer tamo je, prolaze čitavom onom
oblašću i onim krajem odmarajući se.

Tamo se «lako živi», a istina je njima i roditeljka i
hraniteljka i bivstvo i hrana. Oni gledaju sve (ta panta),

ne ono «čemu pripada postajanje» već ono (čemu
pripada) bivstvo, i (gledaju) sebe same u drugima, jer

tamo je sve prozirno i ništa nije mračno ili suprotno;