Page 343 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 343

joj bilo potrebno istraživanje; to je prvobitna (mudrost)

               koja ne potiče iz neke druge.«



                 Plotinu je neobično blizak  Jakob Böhme,  postolar iz
               njemačkog grada Görlitza s kraja XVI. i početka XVII.

               stoljeća, koji je ostavio niz značajnih knjiga.
                 Prvo njegovo »prosvjetljenje« dogodilo se 1600. godine

               kada mu je bilo 25 godina.



                 »Jednom dok je sjedio u svojoj sobi bacio je pogled
               na   kositreni   pladanj   u   kojemu   se   odražavalo

               sunčevo   svjetlo   s   tako   neobičnim   sjajem   da   je

               zapao u unutrašnju ekstazu  i činilo mu se da odsad
               može vidjeti počela i najdublje temelje stvari. Pomislio je

               da je to samo uobrazilja i da je se oslobodi izašao je na
               zrak. No opazio je da i tamo njegov pogled prodire u

               samu jezgru stvari, čak i trava i biljaka, i da se zapravo
               priroda usklađuje s onim što je on iznutra vidio. O tome

               nikome nije pričao, već je u tišini slavio i hvalio Boga...
                 Od tog prvog »prosvjetljenja«, kaže Böhmeov biograf,

               naučio je prepoznavati unutrašnji temelj prirode i stekao
               je sposobnost da očima duše vidi u samu srž svih stvari,

               a ta mu je sposobnost ostala i u normalnom stanju.
                 Iste 1600. godine ponovo je bio obavijen božanskim

               svjetlom   i   ispunjen   nebeskom   spoznajom.   Prolazeći
               zelenim poljima nedaleko Görlitza sjeo je i promatrao

               poljsku   travu   i   biljke   u   svojem   unutrašnjem   svjetlu,
               sagledao je njihovu bit, upotrebu i svojstva, što mu je

               bilo   otkriveno   njihovim                      obrisima,   likovima   i
               znakovima. Na sličan način sagledao je sve stvorenje i

               na temelju tog otkrivenja napisao je potom svoju knjigu

               De   Signatura   Rerum.   U  otkrivanju   tih   tajni   pred
               njegovim   razumom   doživio   je   veliku   radost,   no,   po

               povratku   kući   nikome   ništa   nije   rekao   o   neobičnim
   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348