Page 343 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 343
joj bilo potrebno istraživanje; to je prvobitna (mudrost)
koja ne potiče iz neke druge.«
Plotinu je neobično blizak Jakob Böhme, postolar iz
njemačkog grada Görlitza s kraja XVI. i početka XVII.
stoljeća, koji je ostavio niz značajnih knjiga.
Prvo njegovo »prosvjetljenje« dogodilo se 1600. godine
kada mu je bilo 25 godina.
»Jednom dok je sjedio u svojoj sobi bacio je pogled
na kositreni pladanj u kojemu se odražavalo
sunčevo svjetlo s tako neobičnim sjajem da je
zapao u unutrašnju ekstazu i činilo mu se da odsad
može vidjeti počela i najdublje temelje stvari. Pomislio je
da je to samo uobrazilja i da je se oslobodi izašao je na
zrak. No opazio je da i tamo njegov pogled prodire u
samu jezgru stvari, čak i trava i biljaka, i da se zapravo
priroda usklađuje s onim što je on iznutra vidio. O tome
nikome nije pričao, već je u tišini slavio i hvalio Boga...
Od tog prvog »prosvjetljenja«, kaže Böhmeov biograf,
naučio je prepoznavati unutrašnji temelj prirode i stekao
je sposobnost da očima duše vidi u samu srž svih stvari,
a ta mu je sposobnost ostala i u normalnom stanju.
Iste 1600. godine ponovo je bio obavijen božanskim
svjetlom i ispunjen nebeskom spoznajom. Prolazeći
zelenim poljima nedaleko Görlitza sjeo je i promatrao
poljsku travu i biljke u svojem unutrašnjem svjetlu,
sagledao je njihovu bit, upotrebu i svojstva, što mu je
bilo otkriveno njihovim obrisima, likovima i
znakovima. Na sličan način sagledao je sve stvorenje i
na temelju tog otkrivenja napisao je potom svoju knjigu
De Signatura Rerum. U otkrivanju tih tajni pred
njegovim razumom doživio je veliku radost, no, po
povratku kući nikome ništa nije rekao o neobičnim