Page 338 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Različite teologije teorijski djeluju upravo odgovarajući

na ta pitanja, i u tim odgovorima moraju na vidjelo doći
razlike među njima. Sve one slažu se da to «nešto

više» uistinu postoji; premda neke od njih drže da ono
postoji u obličju kakva osobnog boga ili bogova, a druge

se zadovoljavaju time da ga poimaju kao tok idealne
težnje . . . Neslaganje svih tih učenja najupadljivije se

otkriva u tumačenju iskustva »jedinstva«. Teizam i
panteizam, priroda i drugo rođenje, spasenje i karma,

besmrtnost i reinkarnacija . . . pružaju materijal za
beskonačne sporove o tom pitanju.

Mišljenja sam (kaže prof. James) da nepristrana

religijska znanost iz nesuglasica tih sporova može
izdvojiti zajedničku jezgru učenja, koju može

formulirati tako da joj prirodne znanosti ne moraju

proturječiti. To (religijska znanost) može prihvatiti
kao vlastitu pomirbenu pretpostavku i preporučiti

sveopćem vjerovanju.

Predložio bih, kao pretpostavku, da što god bilo na
svojoj nadzemaljskoj strani, to »nešto« sa čime se

mi u našem religioznom iskustvu osjećamo

povezani, na svojoj ovozemaljskoj strani jest pod-
svjesni nastavak našeg svjesnog života . . .

Svjesna osoba dio je šireg sopstva . . .

Krajnje granice našeg bića uranjaju, kako mi se
čini, u neku posve drugu dimenziju postojanja no

što je to osjetilni i »pojmljivi« svijet. Nazvali to

mističnim ili nadnaravnim područjem, ili kako
hoćete . . . , mi pripadamo tom području mnogo

više i mnogo dublje negoli vidljivome svijetu, jer
mi najviše i najintimnije pripadamo onome svijetu

kojemu pripadaju naši ideali... Sjedinjavanje s tim