Page 336 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Što se tiče postanka svijeta, dva znamenita tumača
Vedante, Sankara i Ramanuga se razlikuju -

Ramanuga zagovara teoriju evolucije, Sankara
teoriju iluzije...

Valja istaknuti da Vedantisti ne idu tako daleko kao

neki budistički filozofi koji smatraju da je pojavni

svijet jednostavno ništa. Njihov je svijet zbiljski,
samo nije ono što se čini da jest. Sankara pojavnom

svijetu pripisuje zbiljnost dostatnu za sve praktične
svrhe, dostatnu da odredi naš praktični život, naše

moralne obveze.
Postoji koprena. Ali filozofija Vedante nas uči da vječno

svjetlo iza te zavjese može biti više ili manje jasno

vidljivo uz pomoć filozofijske spoznaje. Može ga se
zamijetiti jer ono zapravo uvijek jest.

Premda posve različitim putovima, Vedantisti zapravo
dolaze do istog zaključka do kojeg je došao i Kant i

moderni filozofi, koji su, zajedno s Kantom, mnijenja da
»nam naše iskustvo pokazuje samo one strane Apsoluta

koje se javljaju u uvjetima naše svijesti«. Ti uvjeti ili
ograničenja ljudske svijesti u Indiji se nazivaju avidya, a

njihova posljedica je maya, iluzorni svijet.
Može se činiti čudnim da su tako zaključci filozofije

Kanta i njegovih sljedbenika u raznim oblicima

anticipirani u Upanišadama i u Vedanta-filozofiji
drevne Indije.

U poglavljima o Logosu i o Kršćanskoj teozofiji Max

Müller kaže da je religija most između Vidljivog i
Nevidljivog, između Konačnog i Beskonačnog.

»Zaista se može reći da su svi utemeljitelji svjetskih
religija bili graditelji mostova. Netom je priznato