Page 342 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

svaki (bog) je jasan svakom (bogu) u svojoj unutrašnjosti

i u potpunosti, jer svjetlost je svjetlosti (prozirna). I svaki
od njih posjeduje sve u samom sebi ali opet gleda sve u
drugom tako da je svuda sve i sve je sve, i svako

pojedino je sve, i sjaj je beskrajan. Svaki pojedini od njih

je velik pošto je veliko i ono što je malo. Sunce je tamo
sve zvijezde (zajedno), a svaka pojedinačna zvijezda je,

opet, i Sunce i sve zvijezde. Mada se u svakom
pojedinom nešto drugo ističe, pokazuje (emphainei) ono

i sve. I kretanje je tamo čisto, jer ono što pokreće nije
drugo (kretanju) pa ga ne remeti. Također, mirovanje

nije prekidano kretanjem zato što se ne miješa s
nepostojanim. I lijepo je lijepo jer nije u nečem što nije

lijepo. Nijedan od njih nije na nečem tuđem kao što je to
Zemlja, već je ono samo što svaki kao takav jeste

svakome od njih ono u čemu je, te kako svaki od njih ide
ka onom Gore sa njim ide i to odakle je; nije on sam

jedno, a njegovo mjesto (khbra) drugo. Jer, njegov
osnov (to hypokeimenon) je um i on je sam um. (...)

Ondje je pojedinačno uvijek iz cjeline i istovremeno je i
pojedinačno i cjelina. Zamišlja se jedan dio ali u njemu

se s jasnoćom dohvaća čitavo viđenje. (...) Tamošnje
promatranje ne poznaje umor niti postoji ispunjenje koje

bi donjelo prestanak (promatranja) jer nije postojala ni

praznina da bi se svrsi udovoljilo ispunjenjem. Tu ne
postoje takve razlike da bi jednom zbog onoga što je u
njemu ono što je u drugom bilo mrsko. Ono što je tamo

jeste bez prekida. No, postoji i ono što nije ispunjeno

zato što ono što ispunjava ne prezire stvaranje
ispunjenja. Jer, gledajući sve se jasnije gleda, i kad se
vidi vlastita beskrajnost i (beskrajnost) onog što se gleda

tada se slijedi vlastita priroda. (.. .) Ovaj život je mudrost

i to mudrost koja nije stečena promišljanjem (logismois)
jer je oduvijek bila cijela i ništa joj nije nedostajalo da bi