Page 337 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

postojanje Nadzemaljskog, Neba iznad zemlje, Sila

iznad nas, otvorili su se ponori između zemaljskog i
nebeskog, materijalnog i duhovnog, fenomenalnog i
noumenalnog, vidljivog i nevidljivog svijeta i glavni je cilj

svake religije ujediniti ta dva svijeta svodovima nade i

straha ili željeznim lancima logičkih silogizama.« .
silogizam – logički zaključak koji se izvodi iz dviju ili

više pretpostavki
Ideja Logosa predstavljala je upravo taj most.

Poprimala je najrazličitije oblike izražavajući pravu
božansku misao, a zatim se personificirala i pretvorila u

Sina Božjega utjelovljena na zemlji. Osim toga oko te

ideje skupljali su se mitološki elementi starih religija.

Od suvremenih mislilaca, idejama Max Müllerove
teozofije najbliži je poznati psiholog, nedavno preminuli

prof. W. James.
U posljednjem poglavlju svoje knjige »Raznolikosti

religioznog iskustva« prof. James kaže:
»Bogovi i vjerska učenja različitih religija zaista su

međusobno proturječni, no postoji istovrsna pojava,
svojstvena svim religijama - [to je izbavljenje duše.]

Čovjek postaje svjestan da je njegov viši dio srodan i

povezan s nečim višim što mu je po značajkama
zajedničko, a što je djelatno u svijetu izvan njega, i sa
čime on može biti u djelatnom dodiru, te se na neki

način izbaviti i spasiti kad svo njegovo niže biće

propadne...
Što je objektivna istina sadržaja religioznog iskustva?...

Je li to »nešto više» tek proizvod naše uobrazilje ili
zbiljski postoji? Ako zbiljski postoji, u kakvom

obliku ? . . . U kakvom obliku moramo pojmiti to
»jedinstvo» s njime, u zbiljnost kojega su religiozni

duhovi tako uvjereni?