Page 344 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

stvarima što su mu se dogodile i živio je u miru i tišini do

1610. godine, kada je, ponovo obuzet svjetlom,
napisao svoju prvu knjigu »Zora ili jutarnje rumenilo«.

Knjigu nije kanio objaviti, već ju je napisao za sjećanje,
da tajne koje se njemu otkrivaju ne prođu kroz njega bez

traga, poput vodene bujice.
Prvo prosvjetljenje 1600. godine nije bilo potpuno, no

1610. godine doživio je drugo čudnovato unutrašnje
iskustvo. Sve što je ranije vidio kaotično, nepovezano, u

odvojenim blijeskovima, ukazalo mu se kao povezana
cjelina i u određenijim obrisima.

Sve što je u prethodnim viđenjima izgledalo kaotično i
raznovrsno, u trećem je »prosvjetljenju« prepoznao kao

jedinstvo, kao harfu s mnogo struna od kojih je svaka
struna posebni instrument, a sve zajedno su samo

jedna harfa. Tada je spoznao božanski red u prirodi i

uočio kako iz drva života niču grane i izbacuju listove,
cvjetove i plodove, tada je osjetio potrebu da napiše sve

što je vidio i da napisano sačuva.«
O tom konačnom i potpunom prosvjetljenju on sam

ovako priča:
»Preda mnom su se otvorile dveri i za četvrt sata sam

vidio i spoznao više negoli da sam mnoge godine proveo
na sveučilištu, čemu sam se neobično radovao i Bogu

hvalio. Jer sam vidio i spoznao biće svih bića, izlazak i
zalazak i vječno rađanje Svetog Trojstva, podrijetlo i

izvorište svijeta i svih stvorova božanske mudrosti . . .
Vidio sam i spoznao svu stvaralačku bit, u dobru i u zlu i

postanak i postojanje dobra i zla; vidio sam i spoznao
kako rađa plodna utroba vječnosti. I ne samo da sam se

čudio, već i izuzetno radovao svemu tome.«

Opisujući »prosvjetljenje« Böhme u jednom od svojih
radova piše: