Page 60 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

iskrom, da ih ne možemo uzimati u obzir niti

odmjeravati.

Ta teorija govori da jedan te isti postupak može

proizvesti različite posljedice, isti uzrok različite učinke; i
još navodi pretpostavku o slobodnim voljnim postupcima

čovjeka, koji potpuno mijenjaju daljnja zbivanja u
njegovu životu i u životu drugih Ijudi.

Pristaše teorije predodređenosti odvraćaju da

voljni, ne proizvoljni, postupci također ovise o
nekim uzrocima poradi kojih su oni u određenom

trenutku nužni i neizbježni; da ništa nije i ne može
biti »slučajno«; da mi slučajnim nazivamo samo ono

čemu, zbog naše ograničenosti, ne vidimo uzroka; i
da su različite posljedice uzroka, koji nam se čine

jednakima, stoga što su zapravo uzroci različiti, a

samo se nama čine jednakima jer ih nedovoljno
dobro znamo i nedovoljno dobro vidimo.

Beskrajan je spor između teorije o predodređenosti
budućnosti i teorije o slobodnoj budućnosti. Ni jedna ni

druga teorija ne mogu reći ništa što bi taj spor riješilo.

Obje su teorije podjednako košmarne.

Čovjeka užasava i jedan i drugi pogled na život. S
jedne strane posvemašnja hladna predodređenost: bit

će ono što će biti. Ako čovjeka duboko prožme ta ideja,
klonut će duhom, vidjeti uzaludnost, beskorisnost,

nepotrebnost svih nastojanja. Ništa se ne može
izmijeniti. Ono što će se sutra dogoditi predodređeno je

prije desetine tisuća godina.