Page 62 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Ta nova protežnost odgovara svim zahtjevima koje mi,
na temelju prethodnih zaključaka, možemo pripisati
četvrtoj dimenziji.

Ona je nesumjerljiva s mjerenjima trodimenzionalnog

prostora kao što je godina nesumjerljiva s
Petrogradom. Ona je okomita na sve pravce

trodimenzionalnog prostora i nije paralelna ni s jednim
od njih.

Kao zaključak svemu što je izloženo možemo reći da

vrijeme, kako se obično shvaća, nosi u sebi dvije ideje:
ideju nekog nama nepoznatog prostora (četvrte

dimenzije) i ideju gibanja u tom prostoru. Naša stalna

greška je u tomu što nikada ne vidimo dvije ideje u
vremenu, već uvijek samo jednu. Obično u vremenu

vidimo ideju kretanja, no ne možemo reći otkuda, kamo i
gdje ili u kojem prostoru. Katkad, kao npr. u onim

teorijama koje su nastojale ideju četvrte dimenzije
povezati s vremenom, javlja se ideja neke vrste

prostora u vremenu, a zajedno s tim i gibanja u tom

prostoru. To je zahtjev novog vremena, jer se gibanje
ne može zbivati izvan vremena. Iz toga proizlazi da
vrijeme ide ispred nas poput naše vlastite sjene koja

uzmiče ako joj prilazimo. Sve naše predodžbe o kretanju

beznadno su zbrkane jer, zamislimo li novu protežnost
prostora i mogućnost gibanja u toj novoj protežnosti,

vrijeme će opet odmah iskrsnuti pred nama i pokazati da
je isto toliko nerazjašnjeno koliko je bilo i prije.

Valja priznati da smo jednim terminom vrijeme označili

dvije ideje: ideju »nekog prostora« i »ideju gibanje u tom
prostoru«. Pri čemu to gibanje u zbilji ne postoji, a nama