Page 63 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

se čini da postoji samo zato što ne vidimo prostor

vremena. To jest, osjećaj gibanja u vremenu (a nema
gibanja koje nije u vremenu) javlja se stoga što na svijet

gledamo kao kroz usku pukotinu, i vidimo samo crte
presjecanja ravnine vremena s našim

trodimenzionalnim prostorom.

Dakle, valja priznati da je duboko netočna

uvriježena teorija da ideju vremena izvodimo iz
opažanja gibanja i da ona nije ništa drugo doli ideja

susljednosti koju opažamo u gibanju.

Moramo prihvatiti upravo obrnuto, da je ideja
gibanja nastala iz osjeta vremena ili iz osjećaja za

vrijeme, tj. iz osjeta ili osjećaja četvrte dimenzije

prostora, ali iz nepotpunog osjećaja. Nepotpuno
osjećanje vremena (četvrte dimenzije) - osjećanje

kroz pukotinu - daje nam osjećaj gibanja, to jest
stvara iluziju gibanja kojega zapravo nema, a

umjesto kojega u zbilji postoji samo protežnost u
nama nedokučivom smjeru.

Četvrta dimenzija povezana je s »vremenom« i s

»kretanjem«. No četvrtu dimenziju nećemo shvatiti
dokle god ne shvatimo petu dimenziju.

Prvo moramo dokučiti petu kako bismo pojmili četvrtu.

Peta dimenzija je okomica na ravninu vremena, ona

visina na koju se mora uzdignuti naša svijest da
istovremeno zamijeti prošlo, sadašnje i buduće.