Page 23 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

alote, t esete i iškula, az i ešt i, ešeta i i ša lata i, kalafati ili šupe ači,
gospa i i šjo i odo ud i odo ud, ul i, e eki i i faki i, a d ili u Splitu, čas i i

od a i e i hodočas i i, še pije, o iđi ali koje u Du o iku zo u lerama,
ko edija ti i ufija i, š o e i puta e, apostoli i fa a uti, tutik a ti.
Tak i se popisi ogu složiti a ogo azličitih ači a, a je ili iše
p oiz olj ih, s atko a s ojoj o ali i u s o go o u: o ala ože eke st a i eći
samo u dijalektu koji lada, koji je azličit od o og iz u ut aš josti i zaleđa.
Do a posada oda, koja duže zajed o plo i, kad a je st o iti lastiti dijalekt.
O dje su a ede i sa o dal ati iz i s a je ili iše italo- letačkih p i jesa.
Oni se ne mogu prevesti niti to t e a pokuša ati. Slič i sasta i postoje i iz eđu
p o a salskog i f a uskog, katalo skog, kastiljskog i galješkoga, u sa o
katalo sko iz eđu jezika Balea a i Vale ije, iz eđu a apskog koji se služe
i a i i o og iz dže ela, iz eđu s akod e og sta oa apskog go o a i služ e og

jezika a Malti te, apoko , u G čkoj gdje je to ajd a atič ije i odakle je ožda
s e poteklo, iz eđu o og što škola zo e kata e usa čistu ski i de otičkog ili
pučkog kak i se služi luka. Uz o ale, po ekad i dalje od jih, javljaju se tako

dvostruki govori: lokalni (mediteranski) i nacionalni (ovi su posljednji manje ili
iše ko ti e tal i . O i se uzaja o dopu juju ili isključuju, jeda se izgo a a s

naglaskom drugoga, dijalekt ulazi u literaturu a jedna vrsta literature, ne uvijek
najbolja, u dijalekt.
Već su to a tički ko ediog afi zapažali a Medite a u i poslužili se ti e u
svojim djelima.
Ne z a o je li tako i a Istoku, a je uje o da ije d ukčije. Do as su
dop le iječi koje sliče po s islu ili po duhu eki a od upravo navedenih: avlija,

čes a i šad a , sokak, eha a i ahala, sofa, di a , egle i egle -beglen,
džez a i sof a, istilah i ahatluk, e ak i e ha et, se dah i tefe ič. Moglo i ih

se a esti još iše. O ilježja koja s at a o edite a ski idu po le antskoj
st a i dalje od o ale, p e a Pe ziji ili, olje eći, otuda su stigla. Taj je p osto ,

za ijelo, io ajot o e iji: ti su puto i a došla do as p o oča st a. Tu
najranije izlazi sunce i najprije pada mrak na Mediteranu.
Nije lako aći p a e iječi za tolike st a i koje su o ič e i s eča e u isto
ije e, o ed e ili s ete, kao što su peče je k uha, hlje o a az ih eliči a i
o lika, azličita sasta a i i isa, po u ijeću koje su ozako ili g adski statuti,
suše je i e i esa, apose p šuta, p ip e a ač e i p etaka je i a, e a

asli a i ijeđe je ulja po od ed a a koje su od da i a p opisa e, ožda i
blagoslovljene u apokrifnim evangelistarima. Postoje manuali posta i pokore,
egule ispašta ja i kaštige, t aktati o g ijesi a gla i i spo ed im, recepti jela i
prejedanja, kompendiji ljubavi i bluda. Ne treba ovdje navoditi njihov popis. Neka