Page 27 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 27

Arapske nam psovke nisu poznate, ali pretpostavljamo da ih ima i da nisu
                 laže  od   aših.   A api,  či i  se,  k iju  pso ke  od  k šća a,  kao  i  že e,  ali  ih   e
                uspije aju u ijek sak iti.  Za    ije e pasjih   ući a, kad  pusu  topli  jet o i koji

                po ućuju duh i is  pljuju tijelo, kad sa o  o e  e z a što  i sa sobom, neke
                 iječi postaju teške, žestoke,  eod je e e: o i koji ih izuste kas ije se kaju. Za

                pso ače ispaštaju i iskupljuju  jiho e g ijehe  eliki  uče i i, pusti ja i, de  iši,
                kojih je, po  ožjoj od ed i,  a Medite a u  ilo  iše  ego igdje.
                        Mjere i utezi  isu isti  a s i  o ala a,  a  edite a ski  se  ožda  iše
                razlikuju  nego  na  drugim.  Od  razdoblja  do  razdoblja  mijenjale  su  se  ili
                p ilagođa ale, p e a p ilika a ili pogod osti a. Nadlež ost  ad  ji a dijelile su

                vjera  i  trgovina,  zakon  i  znanost.  Statuti  mediteranskih  gradova  propisivali  su
                o  as e  je e ja i  aga ja kao i kaz e za o e koji ih se  isu p id ža ali. Mje e i
                utezi u iz a  oj su  ezi s po etko  i  ap etko , s  lašću i d ža o . To su sh atili

                 aju  iji   lada i,  o i  čiji  su  p ofili   ajduže  ostali  na  odmjerenim  kovanicama,
                bakrenim, srebrnim ili zlatnim. Numizmatika je povezana s mjerama. Kovani je
                 o a   io  a ji ili  eći uteg. Uz eči u da  ije s e u  o  u sko ao je si o aš iji

                puk Mediterana, sebi za utjehu.
                        Izmjene  mjera  i  utega  ostavljale  su  tragove  u  povijesti,  koji  su  i  danas
                 idlji i. Bi lijske  je e  apustili su  eć sta i k šća i. Ri   ije p ih atio   oge od
                o ih  iz  G čke,  koja   u  je   ila  uzo o .  Ve e ija  je  ko istila  i  g čke,  i   i ske,  i

                 lastite. Tu  i su s e  je ili s oji  a ši o . A api su u eli d ukčije  je e od o ih
                koje  su  poz a ali  af ički   a odi  u   jiho u  zaleđu.  U Špa jolskoj  je   ladalo
                t adi io al o  i alst o,  ako  što je Re o  uista potis ula A ape i izg ala Žido e
                jed ako kao i p ije toga: po ekad su se  iše  azliko ale mjere Majorke i Minorke

                nego  one  koje  su  bile  na  snazi  u  Napulju  ili  Palermu,  Marseilleu  ili  Avignonu.
                Sla e i su u doti aju s  edite a ski  o ičaji a  apustili s oje poga ske  je e

                zad ža ajući utege. U Italiji je teško  ilo  aći d a sa ostal a g ada s jednakim
                 ači o   je e ja, čak i u istoj pok aji i.  Ne t e a se čuditi što otoča i poput

                B ita a a   eće  lako  p ih atiti   edite a ske  siste e:   eta   i  kilo eta ,  g a   i
                kilogram i si.) O   e e i a u koji a su  a t go i a i t ž i a a postojala  jesta
                za  provje u   je a  i  utega,  s   ažda i a,  ka ta i a,  tezulja a,  izdu lje ji a  u
                ka e u za odgo a ajuće zap e i e ulja, soli ili žita, go o i se kao o  epo  at oj
                p ošlosti. O k aje i a gdje se još poštuju pučka  je e ja,  a a  a i p i liž a, kao
                što  je   ijeh   i a  ili  ulja,  to a   d  a,  šaka  soli, oka    aš a,  ze a  pap a,  sk upul

                pošte ja i to e slič o, p iča se kao o s et i  oto i a. Ta o gdje su utezi  a je
                ili   iše  slič i,  i  up a e  su  zajed ičke.  Veze  go o a  i   je a   utega    e   ogu  se
                objasniti odnosima kopna i mora.
                        Na  edite a ski  t ž i a a,  apose po  i a  i a a,  je ilo se i  agalo  a
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32