Page 63 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 63

ijedi koliko deset  itaka  a kop u: to pot  đuju   oj i "hadisi". Za po jede  a

                 o u, za os aja je Medite a a,  ile su  už e po o ske karte.
                        A apski su ka tog afi s ještali Jug  a go  ju st a u, a Sje e  dolje, kao što
                p iliči  jiho u pogledu  a s ijet. Gla  i su  e idija  u  ta ali k aj Meke, kao što
                zahtije a  jiho a   je a. Na ka te su u osili  i  Jedžudž i  Medžudž   i lijski Gog i

                Magog , kao što i   alaže st ogost  je e. Nisu p ikazi ali  o ske  e a i, koje  i
                Ku a    e  spo i je.  Bilo  je   alja ih  ka tog afa   eđu  A api a,   e   ogu  i   se
                ovdje  nabrojiti  sva  imena.  Najpoznatiji  od  njih,  Al-Idrisi,  imao  je  dva  nadimka:
                Sicilijanac (Al-Sakali) po otoku na kojem je nastalo njegovo djelo, i Kordobljanin
                (Al-Ko tu i  po g adu u koje  je stekao z a je, a  ođe  je k aj sa oga Gi  alta a,
                u  Ceuti  koju  A api  zo u  Se ta.  Pod  ok ilje    o  a skoga  k alja  Ruđe a  II  u
                Pale  u,  u  d a aesto   stoljeću,   adio  je  ka te  za  " azo odu  o o   tko  želi

                putovati  svijetom"  (to  je  podnaslov  njegova  slavnog  "Kitaba"),  oslikao  je  svoje
                pozi e  a put i i e o ao ih "  to i a  adosti": to su  ajljepši a apski   to i koje
                z a . Iz adio je gole  ze ljo id  az a  "Ruđe o a ta la", sav od srebra, tri i pol
                 et a  dug,  eta   i  pol ši ok, koji  se u  zo  slo io. Al-Idrisi je pripadao  raznim
                kultu a a,  poz a ao  g čke  i  lati ske  iz o e,  kao  i  o e  s  Bliskoga  istoka.  Od

                Ptole eja  je  p euzeo  uče je  o  kli a a  i  s akoj  od   jih  dao  pose  u   oju:
                 edite a ski k ug  u je "čet  ta kli a", u kojoj p e lada aju zele a,  od a kao
                 o e,  žuta  kao  pusti ja,     e a  od  pos e  s ijetle  do  ta  e,  kak i  su  izlas i  i

                zalasci sunca nad morem i pustinjom. Atlantski mu je ocean taman: Arapi ga zovu
                Morem tame (Bahr al-Zulumat). Al-Id isije e ka te  isu p aktič e ali su lijepe. Bez
                p e  a  su   a  s ed jo jeko  o   Medite a u:  za   jego u  je  u jet ost   eče o
                daje mudeharska.

                        Arapi  su  potaknuli  promet  na  mediteranskim  obalama,  ali  nisu
                zagospodarili  morskim  putovima.  To  je  st a alo  d ojak  položaj,  koji  je   io
                 elagoda  čak i dok su  ili  aj oć iji. Kas ije,  eđuso  o podijelje i, osla lje i
                Re o  uisto   te,  ko ač o,  potuče i  tu sko   silo ,  izgu ili  su  p ed ost  i  u

                kartografiji: na njihovim kartama odnos spram mora i pogled  a  j odaju čež ju.
                Po o a   Si d ad  pot ažio  je  s eću   a  d ugi   st a a a,  za  seda   s ojih
                putovanja, od Bagdada i Omanskoga mora do rajskih otoka Indijskoga oceana. U

                plovidbama te vrste sva su mora jedno, svako je drugo: on je sigurno pristao i u
                nekoj  mediteranskoj  luci,  uz  kapije  kakve  je  opisivao  Ibn  Batuta.  To  su  morali
                znati arapski kartografi, koji su tolike stvari znali. Na Al-Mukadasijevoj karti Sirije i
                Palesti e  idi o Said, ostatak  ekadaš jega Sido a, Su  koji je s e što ostaje od
                Tira,  Al-Latakieh   a   jestu   ekadaš je  Laodikeje.  U  Tu isu,  u  g adu  Sfaksu,
                Al-Ša fi je u de eto  stoljeću po hidž i, šes aesto  po k šća sko  kale da u,
                pokušao oži iti ze ljopis o p eda je: jed a od  jego ih  ajljepših ka ata  koju
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68