Page 62 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

U Ku a u, u a apsko jeziku uopće, ogo je azi a za put: sei , tarik ili tarikun,
se il, sefe ili sefe u od istoga se itskog ko ije a potječe i e špa jolskih
Sefa da, tj. o ih koji putuju . Sudeći po sta i a apski zapisi a, plo id a

ellaha češće je sh aće a kao dio puta ego što je ila zase a poja . Rihla je
put i putopis. Taj je od jetao iše ego ijeda d ugi: a j su se osla jali

ze ljopis i ka tog afija, z a ost i k jiže ost. U je u je ilo jesta i za
al a ahe, kale da e, g a atike, zodijake, ho oskope, s e ste opisa i p edodž i
povezanih s putovima, po Mediteranu i drugim dijelovima svijeta: u tom je redu
zemljopisna karta.
P osto a koje su se A api p oši ili ije ilo lako p ijeći. A apski su
put i i išli dalje od toga p osto a. Najdalje su otišli I Džu ai , odo iz
Valencije, i Ibn Batuta iz Ta ge a g ada koji je kao i Cadiz, p e da leži a
atla tskoj o ali, ostao edite a ski . A apske ihle teško je p ep ičati. I

Batuta je, uz ostalo, opisao s jetio ik i čet e a g adska ata u aleksa d ijskoj
luci: "Bab-es-Sed a ili ata di lje žižule, Ba -er-Rešid ili ata p a ed ika,
Bab-el-Bahr ili vrata od mora i Bab-el-Akdar ili zelena vrata, koja se otvaraju

petkom kako bi ljudi mogli pohoditi groblja. Iskenderija sja kao alem-kamen. Ona
prenosi svoj sjaj na zapadnu stranu. Sjedinjuje sve ljepote u se i je je iz eđu

Istoka i Zapada". Taj je navod zapisan kaligrafskim slovima na zidu staroga
mediteranskog grada, u kojem je ostalo premalo starine: sa zida je prepisan i
preveden za ovu prigodu.
Tu ači a apskoga p eda ja ističu azliku iz eđu izvanjskoga u
u ut aš jega puto a ja. Tako Batuti o ilazak s ijeta azlikuju od sufitskoga puta
I A a ija, koji je sa špa jolske o ale, iz od e Mu ije, puto ao u se i sa o

p e a Alahu, za s jetlo Nu jači od o oga koje je sjalo u jego u za ičaju, u
pot azi za " e i su po o ". Božji se puto i uk šta aju sa s jeto i , kao što
se spajaju o e i pusti ja. P o o i go o e i o o u pusti je. Ku a ska su a uči da

o i koji putuju s ijeto "sh aćaju s e o o što t e a da sh ate".
Bez takvih putnika ne bi bilo arapskih karata, koje u svoje vrijeme bijahu
ajljepše a Medite a u.
I karte su morale praviti ustupke. Kuran priznaje dva mora, odvojena jedno

od drugog pregradom. "Sedam mora" spominje se samo u metaforama. Po Knjizi:
"Su e se k eće do od eđe e g a i e", Alah je Ze lju "p ost o" i "iz a ao".
Nema, dakle, antipoda na drugoj strani: karta bi trebala, kao i ona
sta ok šća ska, p edsta ljati sa o jed u st a u. P o ok je, eđuti , pozd a io
lađe koje plo e. P epo učio je da se jede s e što dolazi iz o a i kiti o i što se u
je u ađe.
Poticao je na osvajanje mora i napominjao da bitka dobivena na njemu