Page 58 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

togla ih p ije oja i osto a, A ge tea, Ma i a i Augusta. Četi i tisuće ilja
poploča ih i asutih esta p otezalo se sje e i u o Af ike, p eko

pustinjskog limesa, kraj Bibanskoga mora, od Sirte do Sirije, od libijskog do
libanonskog Tripolija, od Marmarike do "Mora trske". Drumovi Palestine i Male
Azije išli su takođe uz o e ia a iš , po ezujući kop e o st a o po o ske

gradove: Sidon i Tir, Biblos, Bejrut i Antiohiju na Orontu, Pergam, Milet, Efez i
S i u, s e do Bospo a dokle je dolazila, s d uge st a e, eć spo e uta ia
Ig atia o a se do o idi a Peuti ge o oj ka ti . K oz luku Ak ileje, koja će
ako a a skih pustoše ja poto uti u iječ o lato, p olazilo je pet až ih
esta, eđu koji a i "put ja ta a", po os Jad a a. T aja o i legio a i p o ili su
ka e i Kaza Du a a, a ðe dapu, iz ijajući tako po o o a o e. To

pot đuje Ta ula T aia a, usječe a u stije u koja ad isuje iječ u o alu,
saču a a do aših da a. Apolodo iz Da aska o jeko ječio je o u e tal i

reljefima na golemom stupu Trajanova foruma etape imperatorskoga pothvata:
anabaza tako postaje zemljovidom. Po Agripinu su nalogu granice Imperija, koji je
nadilazio granice Medite a a, ile uklesa e a a o oj ploči o al a o lika,

izlože oj u Ri u k aj Fo u a: s ijet teži da posta e ka to .
K šća st o ije poti alo plo id u. Sta i za jet ije io sklo a odi a s
o a, koji su se suko ili sa žido ski a odo . P o o i su p ijetili g eš i i a
o sko e a i, poput Le iata a ili Raha a. Da ijel je idio "četi i gole e

e a i koje izlaze iz o a", a s eti I a Apostol, u "Apokalipsi", st aš u "z ije sa
deset rogova i sa sedam glava". I poganin Homer opisivao je strahote mora, ali
ije za o a io i jego u k asotu: uz ezduš e si e e idio je i lagot o e
i fe, e eide. Za lagodati te ste k šća st o ije a ilo. Na zapad i

o ala a Medite a a k šća ski geog afi s ed jega ijeka isu upoz ali Ptole eja.
Jošua je u Sta o za jetu t ažio da se su e zausta i iz ad Gi eo a, kako
bi mogao privesti kraju pobjedonosnu bitku protiv Amorejaca: "I sunce stade".
O o se k etalo po ad ze aljske ploče, koja ijaše a a. Valjat će p o oko u

gestu pretvoriti u metaforu kako bi egzegeti (koji nisu uvijek skloni metafori)
dopustili da se Ze lja ipak k eće. S eti je Augusti s oji auto iteto ospo io
postoja je a tipoda: p oglasio ih je "apsu d ošću u koju e t e a je o ati".

Crkveni su oci vjerovali u T-O kartu, na kojoj je uski krak slova T predstavljao
Medite a iz eđu t iju ko ti e ata, a slo o O o ea sku ijeku što ok užuje
ze aljsku ploču: a joj je s edište s ijeta, u skladu sa S eti pis o ,

Je uzale ; a istoč o u u alaze se Gog i Magog, koje je p o ok Ezekiel
p okleo kao oliče je zla. Znakovima T-O p ida alo se z ače je si ola: T kao
i i ijal iječi Theos, O kao Okea os. S jeto i duho i sh aćali su to kao k ati u
azi a Te a u O is. U laičkoj o e klatu i ili hu a ističkoj tak u su ka tu