Page 150 - Rudolf Štajner - Teozofija

spoznaju. Ako u njoj želi napredovati, mora se oslo­
boditi svake osobne samovolje, svake smetnje. Tko
traži spoznaju, za svoju se zadaću priprema svjesnim
prevladavanjem svake nesvjesne samovolje mišljenja.
Uči slijediti samo zahtjeve misli. Ovako mora na­
učiti postupati u svakom mišljenju koje treba služiti
duhovnoj spoznaji. Sam ovaj misaoni život mora
biti odraz neometanog matematičkog prosuđivanja
i zaključivanja. Ma gdje god bio treba nastojati da
uzmogne ovako misliti. Tada u njega uviru zakonitosti
duhovnog svijeta koje ne ostavljajući traga prolaze
mimo i kroz njega kad njegovo mišljenje ima obilježje
svakidašnje nesredenosti. Sređeno ga mišljenje dovodi
sa sigurnih polazišta do najskrovitijih istina. Ovakve
upute, međutim, ne treba jednostavno shvatiti. Iako
matematika disciplinira mišljenje, ipak je moguće
doći do čistog, zdravog i živog mišljenja i bez bavljenja
matematikom.
Ono što čovjek koji traga za spoznajom nastoji
postići za svoje mišljenje, mora nastojati postići i
za svoju djelatnost. Ona mora, bez ometajućih utjecaja
vlastite osobnosti moći slijediti zakone plemenitosti,
ljepote i vječne istine. Ovi mu zakoni moraju zadati
smjer. Počne li raditi nešto što je spoznao kao isprav­
no, a pri tome nema osjećaj osobnog zadovoljstva,
ne smije zbog toga napustiti put kojim je bio krenuo.
No ne smije ga nadalje ni slijediti zato što mu to
čini veselje ako je ustanovio da ovaj put nije u skladu
sa zakonima vječne ljepote i istine. U svakodnevnom
je životu djelatnost ljudi određena onime što im
pruža zadovoljstvo i što njima donosi plodove. Time
nameću usmjerenost svoje osobnosti tijeku pojava
svijeta. Ne ostvaruju istinu zadanu zakonima duhov­
nog svijeta, nego zahtjeve svoje samovolje. U smislu