Page 152 - Rudolf Štajner - Teozofija

skromnost — bez uobraženosti — postati glasnikom
svijeta istine i ljepote. Time se uzdiže do sudionika
duhovnog svijeta i postiže sve više i više stupnjeve
razvoja. Jer duhovni se život ne može postići samo
promatranjem, treba ga doživjeti.
Ako se onaj tko traži spoznaju pridržava opisanih
zakona, njegovi će duševni doživljaji koji se odnose
na duhovni svijet postupno poprimiti nov oblik. Više
neće živjeti samo u njima. Oni više neće imati samo
značenje za njegov vlastiti život. Postat će dušev­
ni opažaji viših svjetova. U njegovoj duši osjećaji
voljkosti i nevoljkosti, radost i bol izrastaju u organe
duše, kao što u njegovu tijelu oči i uši ne žive samo
za sebe nego samozatajno propuštaju kroz sebe vanj­
ske utiske. Time onaj koji traži spoznaju zadobiva
u duši mir i sigurnost koji su potrebni u istraživanju
svijeta duha. U velikom veselju neće samo klicati,
ono će mu moći biti glasnikom svojstava svijeta koja
su mu prije promakla. To će ga veselje ostaviti mirnim;
a tim će mu se mirom objaviti bića koja donose
veselje. Neka bol više ga neće sasvim ispuniti samo
žalošću, nego će mu također moći reći koja svojstva
ima biće što donosi bol. Kao što oko ne želi ništa
za sebe, nego čovjeku pokazuje put kojim treba ići,
tako će radost i bol sigurno voditi dušu njenim putem.
To je stanje duševne ravnoteže koju spoznavalac
mora uspostaviti. Što se radost i bol manje troše u
nemiru koji unose u unutrašnji život spoznavaoca,
to više postaju očima za nadosjetilni svijet. Dokle
god čovjek živi u radosti i patnji ne može pomoću
njih spoznavati. Ako nauči pomoću njih živjeti, ako
iz njih izuzme osjećaj samoga sebe, oni će mu postati
opažajnim organima; tada pomoću njih vidi, pomoću
njih spoznaje. Netočno je mišljenje da spoznavalac