Page 155 - Rudolf Štajner - Teozofija

za spoznavaoca imaju naročitu važnost. Kada djeluje
iz sebe, svjestan je da djeluje iz vječnog bića stvari.
Jer stvari u njemu izriču svoje biće. On djeluje, dakle,
u smislu vječnog reda svijeta ako njegovu djelatnost
usmjerava ono vječno što u njemu živi. Osjeća kako
više nije samo gonjen stvarima; zna da on njih prih­
vaća prema zakonima koji su u njima samima usađeni
i koji su postali zakoni njegova vlastitog bića. —
Ovo djelovanje iz nutrine može samo biti ideal kojem
se teži. Ostvarenje ovog cilja vrlo je daleko. No spoz-
navalac mora imati volju da jasno sagleda ovaj put.
To je njegova volja za slobodom. Jer sloboda znači
djelovati iz sebe. A iz sebe smije djelovati samo onaj
tko pobude prima iz onog vječnog. Biće koje to ne
čini djeluje iz drugačijih pobuda nego što su one
koje su stvarima usađene. Tako nešto protivi se redu
svijeta. Taj red treba u svemu nadvladati. To znači:
na kraju se ne može dogoditi ono što je biće u svojoj
volji sebi zacrtalo. Ono ne može postati slobodno.
Samovolja pojedinog bića samu sebe uništava po­
sljedicama svojih čina.

*

Tko na ovaj način umije djelovati na svoj unutarnji
život, napreduje stupanj po stupanj u spoznaji duha.
Plod njegovih vježbi bit će da će se njegovu duhovnom
opažanju otvoriti određeni uvidi u nadosjetilni svijet.
Uči kako treba shvaćati istine o tom svijetu; od njih
će na osnovi vlastitog iskustva dobiti potvrdu. Kad
je postigao ovaj stupanj, susreće se s nečim što je
samo na ovom putu moguće doživjeti. Na način čije
značenje tek sada može shvatiti "velike mu duhovne