Page 156 - Rudolf Štajner - Teozofija

voditeljske moći ljudskog roda" udjeljuju takozvano
posvećenje (inicijaciju). On postaje "učenikom mu­
drosti". Što se manje u takvom posvećenju misli
na vanjske ljudske odnose, to je odgovarajuća pre­
dodžba točnija. Ovdje je moguće tek napomenuti
što se sada događa sa spoznavaocem. On dobiva
novu domovinu. Time postaje svjestan stanovnik
nadosjetilnog svijeta. Odsada mu iz visina pritječe
izvor duhovnog uvida. Od sada mu svjetlo spoznaje
ne svijetli više izvana, već on sam biva premješten
u izvor tog svjetla. Zagonetke što ih postavlja svijet
poprimaju u njemu novo svjetlo. Odsada više ne
razgovara sa stvarima što ih je stvorio duh, već sa
stvaralačkim duhom samim. Osobni život u trenucima
postoji samo kako bi bio svjesna usporedba s onim
vječnim. Sumnje u duh što su mu se ranije mogle
javljati sada nestaju; jer sumnja je moguća samo
kad stvari uzrokuju obmanu o duhu koji u njima
vlada. A budući da "učenik mudrosti" umije razgo­
varati sa samim duhom, nestaje i svaki krivi oblik
kojim je ranije zamišljao duh. Krivi oblik u kojem
čovjek zamišlja duh jest praznovjerje. Posvećeni je
nadrastao praznovjerje jer poznaje istinski oblik duha.
Oslobođenost od osobnih predrasuda, od sumnje,
od praznovjerja, obilježja su čovjeka koji je na putu
spoznaje napredovao do učenika. Čovjekovo sjedi­
njavanje s obuhvatnim duhovnim životom ne treba
miješati s po njega pogubnim nestajanjem u "sve-
duhu". Kod ispravnog čovjekova razvoja nema takvog
"nestajanja". U odnosu što ga uspostavlja s duhovnim
svijetom osobnost ostaje sačuvana. Ne dolazi do pre­
vladavanja osobnosti, nego do njenog usavršavanja.
Želimo li usporedbu za podudarnost pojedinačnog
duha sa sveduhom, ne možemo uzeti primjer različitih