Page 154 - Rudolf Štajner - Teozofija

doprijeti, ovisi o našim sposobnostima. Na nama
je samo da radimo ono što je pravo i da sve ostalo
prepustimo razvoju. Isprva nam treba biti dovoljno
da svoje mišljenje usmjerimo na ono trajno. Ako
to činimo, upravo ćemo time doći do spoznaje onog
trajnog. Moramo čekati dok nam ne bude dano. A
u određeno će vrijeme biti dano svakome tko strpljivo
čeka i — radi. — Čovjek uskoro primjećuje da se
uslijed ovih vježbi silno preobrazio. Uči svim stvarima
pridavati veću ili manju važnost, ovisno o spoznaji
njihova odnosa prema onome trajnom, onom vječnom.
Dolazi do drugačijeg vrednovanja i procjenjivanja
svijeta negoli ranije. Njegov osjećaj zadobiva drugačiji
odnos prema cijelom okolnom svijetu. Prolazno ga
više ne privlači kao prije, nego mu postaje dijelom
vječnog i poredbom za nj. A to vječno koje živi u
svim stvarima on upoznaje i uči voljeti. Postaje mu
blisko, kao što mu je ranije bilo blisko ono prolazno.
Ni time se ne otuđuje od života, nego samo uči cijeni­
ti svaku stvar prema njenom pravom značenju. Ni
ispraznosti života neće proći mimo njega bez traga;
ali čovjek koji traži duh više se ne gubi u njima
nego spoznaje njihovu ograničenu vrijednost. Vidi
ih u pravome svjetlu. Loš je spoznavalac onaj koji
bi htio lebdjeti samo u oblacima i time se otuđiti
v
od života. Pravi će spoznavalac sa svojih rhunaca
jasnim uvidom i pravim osjećajem znati postaviti
svaku stvar na svoje mjesto.
Tako se spoznavaocu otvara mogućnost da više
ne slijedi samo nepredvidive utjecaje vanjskoga osje-
tilnog svijeta koji stalno mijenjaju smjer njegova
htijenja. On je spoznajom sagledao vječno u stva­
rima. Preobrazbom svog unutarnjeg svijeta stječe
sposobnost opažanja tog vječnog bića. Sljedeće misli