Page 29 - Rudolf Štajner - Teozofija

unosi u svoj život povezanost u skladu s umom.
Zna da će kao čovjek svoju zadaću dostojno ispuniti
samo onda ako pusti da ga i u spoznaji i u djelovanju
vode ispravne misli. Duševnost se, dakle, suočava
s dvojakom nužnošću. Zakone tijela određuje prirodna
nužnost; dopušta da je određuju zakoni koji je vode
ispravnom mišljenju jer nužnost tih zakona slobodno
prihvaća. Zakonima izmjene tvari čovjek je potčinjen
prirodi; zakonima mišljenja potčinjava se sam. —
Time čovjek čini sebe pripadnikom jednog reda višeg
od onog kojemu pripada svojim tijelom. A ovaj red
jest duhovni red. Koliko se tjelesno razlikuje od dušev­
nog, toliko se ovo razlikuje od duhovnog. Dokle se
god govori samo o česticama ugljika, vodika ili sumpo­
ra koje se kreću u tijelu, nema se u vidu duša. Duševni
život počinje tek tamo gdje se unutar takvih kretanja
javlja osjećaj: osjećam slatko, ćutim radost. Isto se
tako malo ima u vidu duh sve dok se promatraju
samo duševni doživljaji koji se javljaju u čovjeku
kad se potpuno prepusti vanjskom svijetu i svom
tjelesnom životu. Ovo duševno tek je osnova duhov­
nog, kao što je tjelesno osnova duševnog. — Prirodo­
slovac se bavi tijelom, istraživač duše (psiholog)
dušom, a istraživač duha duhom. Razjasniti sebi razli­
ku između tijela, duše i duha, osvještenjem vlastitog
sebstva, zahtjev je koji se mora postaviti onome
tko si mišljenjem hoće razjasniti čovjekovo biće.

IV. Tijelo, duša i duh

Čovjek si sebe može razjasniti jedino ako si razjasni
značenje mišljenja unutar svog bića. Mozak je tjelesno
oruđe mišljenja. Kao što čovjek može vidjeti boje