Page 34 - Rudolf Štajner - Teozofija

u drugom biću razabralo, potrebno je probuđeno
duhovno oko. Bez njega se postojanje eterskog tijela
može logički pretpostaviti; no gledati ga se duhovnim
okom može, kao što se fizičkim okom gleda boja.
— Ne treba se spoticati o izraz "etersko tijelo". "Eter"
tu označava nešto drugo nego hipotetski eter u fizici.
Uzima se jednostavno kao oznaka za nešto što se
tu opisuje. I kao što je čovjekovo fizičko tijelo po
svojoj građi slika svoje zadaće, tako je to i čovje­
kovo etersko tijelo. I njega razumijemo samo ako
ga promatramo s obzirom na duh koji misli. Svojom
orijentiranošću na duh koji misli čovjekovo se etersko
tijelo razlikuje od eterskog tijela biljaka i životinja.
— Kao što čovjek svojim fizičkim tijelom pripada
mineralnom, tako eterskim tijelom pripada život­
nom svijetu. Nakon smrti fizičko se tijelo rastvara
u mineralnom, a etersko u životnom svijetu. Izrazom
"tijelo" označeno je ono što nekom biću na bilo koji
način daje "oblik", "formu". Ne treba izraz tijelo
miješati s osjetilnim oblikom tijela. U smislu ovog
teksta oznaka "tijelo" može se upotrebljavati i za
ono što se javlja kao duševno i kao duhovno.
Životno tijelo čovjeku je još nešto izvanjsko.
S prvim buđenjem osjeta nutrina sama odgovara
na podražaj vanjskog svijeta. Možemo slijediti ono
što se naziva vanjskim svijetom koliko nam dra­
go: osjet nećemo moći naći. — Zrake svjetla prodiru
u oko i unutar njega prenose se do mrežnice. Tu
izazivaju kemijske procese (u takozvanom očnom
purpuru); djelovanje tih podražaja prenosi se preko
očnog živca do mozga; tamo nastaju daljnji fizički
procesi. Kad bismo ih mogli promatrati, vidjeli bismo
fizičke procese kao i drugdje u vanjskom svijetu.
Kad bih mogao promatrati životno tijelo, razabrao