Page 36 - Rudolf Štajner - Teozofija

svijet osjeta drugog bića može samo vidoviti s otvo­
renim "duhovnim okom". Ako čovjek nije vidovit,
onda on svijet osjeta poznaje samo kao "unutarnji"
svijet, kao vlastite skrivene doživljaje svoje duše;
otvorenom "duhovnom oku" počinje svijetliti pred
vanjskim duhovnim pogledom ono što inače živi
samo "u nutrini" drugog bića.

*

Kako bi se izbjegli nesporazumi, ovdje treba izričito
reći da vidoviti ne doživljava u sebi ono isto što
drugo biće u sebi ima kao svoj sadržaj svijeta osjeta.
Svaki čovjek doživljava osjete s gledišta svoje nutrine;
vidoviti opaža očitovanje, iskaz svijeta osjeta.
Duša osjeta s obzirom na svoje djelovanje ovisi
o eterskom tijelu jer iz njega donosi ono što će potak­
nuti da zasja kao osjet. A kako je etersko tijelo unutar
fizičkog tijela život, tako je duša osjeta posredno
ovisna o njemu. Samo ispravnom, dobro građenom
oku mogući su odgovarajući osjeti boja. Time tjeles­
nost djeluje na dušu osjeta. Ona je dakle, tijelom
određena i ograničena u svojoj djelatnosti. Ona živi
unutar granica zadanih tjelesnošću. — Tijelo je izgra­
đeno od mineralnih tvari, oživljeno eterskim tijelom
i ono ograničava samu dušu osjeta. Tko, dakle, ima
gore spomenuti organ "gledanja" duše osjeta, on
ju spoznaje ograničenu tijelom. Ali granica duše
osjeta ne podudara se s granicom fizičkog tijela.
Iz ovog se vidi da se ona pokazuje moćnijom od
njega. Ali snaga kojom je granica postavljena potječe
od fizičkog tijela. Time se između fizičkog i eterskog
tijela s jedne i duše osjeta s druge strane postavlja