Page 38 - Rudolf Štajner - Teozofija

ga postavlja u zakonitost koja se ne tiče mineralnog
svijeta. Isto tako misaona snaga postavlja dušu u
zakonitost kojoj ona kao puka duša osjeta ne pripa­
da. — Dušom osjeta čovjek je srodan sa životinjom.
I kod životinje primjećujemo osjete, nagone, instinkte
i strasti. Međutim, životinja ih slijedi neposredno.
Oni kod životinja nisu protkani samostalnim mišlje­
njem koje nadilazi neposredan doživljaj. Do izvjesnog
stupnja to je slučaj i kod nerazvijenog čovjeka. Stoga
je puka duša osjeta različita od razvijenog višeg
dijela duše koji u svoju službu stavlja mišljenje.
Neka ta duša kojoj služi mišljenje bude označena
kao duša razuma. Moglo bi je se nazvati i dušom
ćudi ili ćud.
Duša razuma prožima dušu osjeta. Tko ima organ
"gledanja" duše, vidi stoga dušu razuma kao posebno
biće u odnosu na puku dušu osjeta.

*

Mišljenje uzdiže čovjeka nad vlastitu životnost. On
postiže nešto što nadilazi njegovu dušu. Samo mu
je po sebi razumljivo uvjerenje da su zakoni mišljenja
u skladu s redom svijeta. Zbog tog se sklada smatra
udomaćenim u tom svijetu. Taj sklad jedna je od
ključnih činjenica kojom čovjek upoznaje svoje vlastito
biće. Čovjek u svojoj duši traži istinu; a kroz tu
istinu ne govori samo duša nego kroz nju govori
svijet. Što se mišljenjem spoznaje kao istina ima
samostalno značenje za svijet, a ne samo za vlastitu
dušu. Sa svojim divljenjem zvjezdanom nebu ja živim
u sebi; misli što ih stvaram o stazama nebeskih ti­
jela imaju za mišljenje svakog drugog čovjeka isto