Page 35 - Rudolf Štajner - Teozofija

bih da je fizički proces mozga ujedno i životni proces.
Ali osjet plave boje što ga ima primalac svjetlosne
zrake ne bih na ovom putu nigdje mogao naći. On
nastaje unutar duše primaoca. Kad bi, dakle, biće
ovog primaoca bilo ograničeno na fizičko i etersko
tijelo, tada osjeta ne bi bilo. Djelatnost kojom osjet
postaje činjenicom bitno se razlikuje od djelova­
nja životne snage. Tim djelovanjem ova djelatnost
izmamljuje unutarnji doživljaj. Bez te djelatnosti
bio bi to čisti životni proces kakav se opaža i u
biljci. Predočimo si čovjeka kako sa svih strana prima
utiske. Moramo ga istovremeno zamisliti kao izvor
označene djelatnosti, kako iz svih smjerova prima
ove utiske. Osjeti odgovaraju na sve strane s kojih
dolaze utisci. Neka se taj izvor djelatnosti nazove
dušom osjeta. Ta je duša osjeta isto tako stvarna
kao i fizičko tijelo. Kad bi preda mnom stajao čovjek
i kad bih ga sebi predočio, zanemarujući njegovu
dušu osjeta, samo kao fizičko tijelo, to bi bilo isto
kao kad bih si od jedne umjeničke slike predočio
samo platno.
Za opažanje duše osjeta treba reći nešto slično
onome što je prije bilo rečeno za etersko tijelo. Tje­
lesni su organi za nju slijepi, pa i onaj organ koji
može opažati život kao život. Ali onako kako se ovim
organima gleda etersko tijelo, tako pomoću jednog
višeg organa može unutarnji svijet osjeta postati
posebnom vrstom nadosjetilnih opažaja. Čovjek ne
osjeća tada samo utiske fizičkog i životnog svijeta,
nego gleda osjete. Pred čovjekom s takvim organom
svijet osjeta drugoga bića stoji kao vanjska zbilja.
Treba razlikovati doživljaje vlastitog svijeta osjeta
i gledanje svijeta osjeta drugog bića. Gledati u vlastiti
svijet osjeta može, naravno, svaki čovjek, a gledati