Page 39 - Rudolf Štajner - Teozofija

značenje kao i za moje. Bilo bi besmisleno govoriti
o mojem divljenju kad ja sam ne bih postojao; ali
nije u istoj mjeri besmisleno govoriti o mojim mislima
bez odnosa prema meni. Jer istina koju danas mislim
bila je istina i jučer, a bit će istina i sutra, prem­
da se njome bavim samo danas. Raduje li me neka
spoznaja, ta radost ima značenje tako dugo dok u
meni živi; istina spoznaje ima značenje posve neovisno
o ovoj radosti. Za shvaćanje istine duša se povezuje
s nečim što svoju vrijednost nosi u samom sebi. A
ta vrijednost ne iščezava s duševnim osjetom, kao
što s njim nije ni nastala. Stvarna istina niti nastaje
niti prolazi: to je od nepobitnog značaja. — Tome
ne proturiječi da pojedine ljudske "istine" imaju
samo prolaznu vrijednost zato što su u određenom
vremenu bile spoznate kao djelomične ili potpune
zablude. Jer čovjek sebi mora reći da istina postoji
sama u sebi, iako su njegove misli samo prolazni
pojavni oblici vječnih istina. I tko kao Lessing kaže
da se zadovoljava vječitom težnjom za istinom budući
da puna, čista istina može postojati samo za Boga,
taj ne poriče vječno vrijednu istinu, nego je takvim
iskazom upravo potvrđuje. Jer, samo ono što vječno
značenje ima u samom sebi, može pobuditi vječnu
težnju za sobom. Kad istina ne bi bila u sebi samo-
stojna, kad bi ona svoju vrijednost i svoje značenje
dobivala od ljudske duše osjeta, onda ne bi mogla
biti jedini cilj za sve ljude. Težeći za njom, priznajemo
joj njeno samostojno biće.
A kako je s istinom tako je s istinskim dobrom.
Dobro u etičkom smislu neovisno je o sklonostima
i strastima, ukoliko ne dozvoli da one zapovijedaju
njemu, nego da ono zapovijeda njima. Sviđanje i
nesviđanje, žudnja i odbojnost pripadaju čovjekovoj