Page 41 - Rudolf Štajner - Teozofija

duhovnost proširuje. Jer što se duša više ispunjava
istinitim i dobrim, to prostranije i obuhvatnije biva
u njoj ono vječno. — Za onoga tko umije "gledati"
dušu, sjaj koji zrači iz čovjeka, budući da se to njegovo
vječno proširuje, ista je takva zbilja, kakva je za
fizičko oko zbiljska svjetlost koja zrači iz plamena.
"Vidiocu" tjelesni čovjek predstavlja samo dio cijelog
čovjeka. Tijelo kao najgrublja tvorevina nalazi se
usred drugih tijela koja njega, a i sebe međusobno
prožimaju. Etersko tijelo ispunjava fizičko poput
živa oblika; duševno tijelo (astralni lik) sa svih strana
nadilazi granice eterskog tijela. A njega pak nadilazi
duša osjeta, pa duša razuma koja postaje tim veća
što više prima istinito i dobro. Jer ovo istinito i
dobro uzrokuje širenje duše razuma. Čovjek koji
bi živio samo prema svojim sklonostima, svojim sviđa­
njima i nesviđanjima, imao bi dušu razuma čije bi
se granice podudarale s granicama duše osjeta. Ovu
se tvorevinu, u čijoj je sredini fizičko tijelo kao u
nekom oblaku, može nazvati čovjekovom aurom.
To je ono čime "čovjekovo biće" biva obogaćeno
ako ga se gleda onako kako ga pokušava prikazati
ovaj tekst.

*

Tijekom razvoja u djetinjstvu dolazi u čovjekovu
životu trenutak u kojem se on prvi put osjeća samo­
stalnim bićem u odnosu na čitav ostali svijet. To
je za ljude istančana osjećaja značajan doživljaj.
Pjesnik Jean Paul priča u svojem životopisu: "Nikada
neću zaboraviti događaj koji još nikome nisam ispri­
čao, kada sam prisustvovao rođenju svoje samosvijesti.