Page 70 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 70
dolaze "iznutra", već u onome što "izvana" zahvaća
u njegov život i oblikuje ga. U tome što "mu se do
gađa" prepoznat će vlastito Ja. Predamo li se takvoj
spoznaji otvoreno, potreban je još samo jedan sljedeći
korak u istinski intimnom promatranju života da
bismo u onom što nekoga snalazi zbog određenih
sudbinskih doživljaja vidjeli nešto čime je Ja za
hvaćeno izvana, isto kao što sjećanje djeluje iznutra
da bi neki protekli doživljaj ponovno zasjao. Čovjek
se tako može osposobiti da u sudbinskom doživljaju
opaža kako neko ranije djelo duše vodi prema Ja,
kao što u sjećanju raniji doživljaj vodi predodžbi
ako za to postoji vanjski poticaj. Govorili smo ranije
o "mogućoj" predodžbi da posljedice djela mogu
ponovno snaći ljudsku dušu. To je, međutim, potpuno
isključeno za određene posljedice unutar pojedina
čnoga zemaljskog života jer je ovaj zemaljski život
bio uređen za izvršenje toga djela. Doživljaj je u
izvršavanju. Određena posljedica jednog čina isto
tako ne može snaći dušu kao što se ni čovjek ne
može sjetiti doživljaja koji još proživljava. Ovdje
se može raditi samo o doživljavanju posljedica djela
koje "Ja" ne pogađaju s predispozicijama što ih ima
u zemaljskom životu u kojem izvršava djelo. Pogled
se može usmjeriti samo na posljedice čina iz drugih
zemaljskih života. Čim osjetimo da je ono što nekoga
prividno "pogađa" kao sudbinski doživljaj povezano
s Ja, kao s nečim što "iz nutrine" tog Ja samo se
be gradi — možemo samo misliti da se u takvom
sudbinskom doživljaju radi o posljedicama čina iz
ranijih zemaljskih života. Vidljivo je kako pretpo
stavci, paradoksalnoj običnoj svijesti, da su sudbinski
doživljaji jednoga života na Zemlji povezani s dje
lima prethodnih zemaljskih života, vodi intimno,