Page 72 - Rudolf Štajner - Teozofija

duh prilikom svog novog utjelovljenja premješten
u potpuno drugačiji svijet od onoga koji je nekoć
bio napustio? U osnovi tog pitanja uz vanjski je život
čvrsto vezana predodžba o sudbinskoj povezanosti.
Premjestim li se iz Europe u Ameriku, naći ću se u
potpuno novoj okolini. A ipak, moj život u Americi
sasvim ovisi o onom prethodnom u Europi. Ako sam
u Europi postao mehaničar, moj će se život u Americi
odvijati sasvim drugačije nego da sam bio bankovni
službenik. U prvom slučaju u Americi ću vjerojatno
biti okružen strojevima, u drugom bankovnim ure­
đajima. U svakom slučaju, moj prijašnji život uvjetuje
moju okolinu; iz cijele okoline privlači one stvari
koje su mu srodne. Isto je tako i s duhom-sâmim.
U novom se životu nužno okružuje onime s čime
je bio srodan u prethodnom životu. — I zato je san
dobra usporedba za smrt jer čovjek je za vrijeme
sna udaljen od mjesta događaja na kome ga čeka
njegova sudbina. Za vrijeme spavanja zbivanja na
ovom mjestu događanja teku dalje. Izvjesno vrijeme
nemamo nikakva utjecaja na taj tijek. Pa ipak, naš
život u novom danu ovisi o učinku djelatnosti pret­
hodnog dana. Naša se osobnost uistinu svakoga jutra
nanovo utjelovljuje u našem svijetu djelovanja. Sto
je noću od nas bilo odvojeno, danju je rasprostr­
to oko nas. — Tako je s djelima ranijih čovjekovih
utjelovljenja. Ona su s njim povezana i njegova su
sudbina, kao što život u tamnim spiljama ostaje po­
vezan sa životinjama koje su nastanjenjem u spilje
izgubile vid. Kao što ove životinje mogu živjeti samo
u okolini u koju su same došle, tako čovjekov duh
može živjeti samo u okolini koju je svojim djelima
sam stvorio. Da bih sljedećeg jutra naišao na okolnosti
koje sam prethodnog dana sam stvorio, brine se