Page 73 - Rudolf Štajner - Teozofija

neposredan tijek događaja. Da bih, kad se ponovno
utjelovim, našao okolinu koja odgovara posljedicama
mojih djela iz prethodnoga života, brine se srodnost
mog nanovo utjelovljenog duha s okolinom. Po tome
je moguće stvoriti predodžbu o tome kako duša po­
staje dijelom čovjekova bića. Fizičko tijelo podvrg­
nuto je zakonima naslijeđa. Ljudski se duh, naprotiv,
mora uvijek iznova utjelovljivati; a njegov zakon
sastoji se u tome da plodove prijašnjih života prenosi
u sljedeće. Duša živi u sadašnjosti. Ali ovaj život
u sadašnjosti nije neovisan o prethodnim životima.
Duh koji se utjelovljuje donosi sa sobom svoju sud­
binu iz prethodnih utjelovljenja. A ova sudbina odre­
đuje život. Koje će utiske duša moći imati, koje će
joj želje moći biti zadovoljene, koje će radosti i patnje
iz nje izrasti, s kojim će ljudima doći u vezu: ovisi
o tome kakva su joj bila djela u prethodnim utjelov­
ljenjima duha. Ljude s kojima je duša bila povezana
u jednom životu, morat će ponovno naći u sljedećem,
jer djela koja su se zbila među njima moraju imati
svoje posljedice. U istom vremenu kad se utjelovljuje
jedna duša, nastojat će se utjeloviti i ostale duše
koje su s njom povezane. Život duše na taj je način
posljedica sudbine koju je čovjekov duh sam stvorio.
Tri stvari uvjetuju čovjekov životni tijek unutar ro­
đenja i smrti. I time je trostruko ovisan o čimbenicima
koji se nalaze s onu stranu rođenja i smrti. Tijelo
je podvrgnuto zakonu naslijeđa; duša je podvrgnuta
sudbini koju je sama stvorila. Ovu sudbinu što ju
je čovjek sam stvorio nazivamo starom riječju njego­
vom karmom. A duh podliježe zakonu ponovnog
utjelovljenja, ponovljenih zemaljskih života. — Odnos
duha, duše i tijela može se, prema tome, izraziti i
ovako: duh je neprolazan; u tjelesnosti vladaju rođenje