Page 71 - Rudolf Štajner - Teozofija

mišljenjem upravljeno životno shvaćanje. I opet ova
predodžba može dobiti svoj puni sadržaj samo nad-
osjetilnom spoznajom, bez nje ostaje nejasna. Ali
opet, zadobivena običnom sviješću, priprema dušu
da može zbiljskim nadosjetilnim promatranjem gledati
svoju istinu.
Samo se jedan dio mojega čina nalazi u vanjskom
svijetu, drugi je dio u meni samome. Objasnimo si
jednostavnom usporedbom iz prirodne znanosti taj
odnos Ja i čina. Životinje koje su nekoć bile obdarene
vidom, nastanile su se u spiljama kod Kentuckyja
i izgubile ga tijekom života u njima. Boravkom u
tami prestala je djelatnost očiju. U tim se očima
više nije odvijala fizička i kemijska djelatnost kao
za vrijeme gledanja. Hrana koja je ranije bila upo­
trebljavana za ovu djelatnost, pritječe sada drugim
organima. Sada te životinje mogu živjeti samo u
tim spiljama. Svojim činom, nastanjenjem stvorile
su uvjete za svoj kasniji život. Nastanjenje je postalo
dijelom njihove sudbine. Biće koje je jednom bilo
djelatno, povezalo se s posljedicama svojih djela.
Tako je i s čovjekovim duhom. Duša mu je izvjesne
sposobnosti mogla predati samo tako što je bila dje­
latna. A ove sposobnosti odgovaraju tim djelima.
Iz čina što ga je izvršila duša rada se u njoj snagom
ispunjena sklonost za izvršenje drugoga čina, koji
je plod onog prethodnog. To duša nosi u sebi kao
nužnost sve dok se ne izvrši drugi čin. Može se ta­
kođer reći da je nekim činom duši upisana nužnost
da izvrši posljedicu toga čina.
Svojim je djelima ljudski duh zaista pripremio
svoju sudbinu. U novom se životu osjeća povezan
s onim što je učinio u svom prošlom životu. — Može
se postaviti pitanje: Kako je moguće da je ljudski