Page 76 - Rudolf Štajner - Teozofija

svjetlu, potrebno je samo promisliti kako se nižim
živim bićima koja imaju samo neku vrstu opipa ili
osjetljivosti na čitavoj površini svog tijela, sasvim
drugačije objavljuje svijet negoli čovjeku. Za njih
svjetlo, boja i zvuk ne mogu postojati u onom smislu
u kojem postoje za bića obdarena očima i ušima.
Titraji zraka uzrokovani puščanim hicima mogu i
na njih djelovati ako do njih dopru. Potrebno je
uho da bi se ovi titraji zraka duši objavili kao pra­
sak. A da bi se određena zbivanja u finoj tvari koju
nazivamo eterom objavila kao svjetlo i boja, potrebno
je oko. — Čovjek za neko biće ili stvar zna samo
po tome ako jednim svojim organom osjeti njihovo
djelovanje. Ovaj čovjekov odnos prema svijetu zbi­
lje dobro dolazi do izražaja u sljedećem Goetheovu
izrijeku: "Mi zapravo uzalud nastojimo izraziti bit
neke stvari. Mi opažamo djelovanja, i jedna cjelo­
vita povijest ovih djelovanja obuhvatila bi u svakom
slučaju bit te stvari. Uzalud se trudimo opisivati
karakter nekog čovjeka: naprotiv, skupimo njegove
postupke i djela i pojavit će nam se slika njegova
karaktera. Boje su djela svjetla, djela i trpnje... Boje
i svjetlo jesu, doduše, međusobno u krajnje odre­
đenom odnosu, ali ih moramo sagledavati u njihovoj
pripadnosti čitavoj prirodi jer ona se time sva želi
objaviti naročito osjetilu oka. Priroda se jednako
otkriva nekom drugom osjetilu... Tako ona govo­
ri spuštajući se k drugim osjetilima, k poznatim,
neprepoznatim, nepoznatim osjetilima; i tako govori
sama sa sobom i nama u tisućama pojava. Pažljivom
čovjeku ona nije nikada ni mrtva ni nijema." Bilo
bi neispravno kad bismo ove Goetheove riječi htjeli
shvatiti tako kao da se njima poriče spoznatljivost
biti stvari. Goethe ne misli da se treba opažati samo