Page 77 - Rudolf Štajner - Teozofija

djelovanje stvari, a da bit ostane iza toga skrivena.
On štoviše misli da se o takvoj "skrivenoj biti" uopće
ne treba govoriti. Bit se ne krije iza svoje objave,
ona tom objavom upravo dolazi na vidjelo. Ali ta
je bit tako mnogostruko bogata da se drugim osjeti­
lima može objaviti i u drugim oblicima. Ono što
se objavljuje, pripada biti, samo što zbog ograničenosti
osjetila to nije čitava bit. Ovo Goetheovo gledanje
sasvim je u skladu s ovdje iznesenim duhovnoznan-
stvenim gledanjem.
Kao što se u tijelu oko i uho razvijaju kao opa-
žajni organi, kao osjetila za tjelesne procese, tako
čovjek može u sebi izgraditi duševne i duhovne opa-
žajne organe kojima mu se otvara svijet duše i duha.
Onome tko nema takva viša osjetila, ti su svjetovi
"mračni i nijemi", kao što je biću bez uha i oka
"mračan i nijem" tjelesni svijet. Čovjekov je odnos
prema tim višim osjetilima, doduše, nešto drugačiji
nego prema onim tjelesnim. Da bi se ova posljednja
u njemu potpuno razvila, redovito se brine dobrostiva
majka priroda. Ona nastaju bez njegova sudjelovanja.
Na razvijanju svojih viših osjetila čovjek mora raditi
sam. Mora izgraditi dušu i duh ako hoće opažati
svijet duše i duha, kao što je priroda izgradila njegovo
tijelo da bi mogao opažati svoju tjelesnu okolinu i
u njoj se snalaziti. Takva izgradnja viših organa koju
priroda još sama nije razvila, nije neprirodna; jer
u višem smislu sve što čovjek učini pripada prirodi.
Samo onaj tko tvrdi da čovjek mora ostati na raz­
vojnom stupnju na kojem ga je priroda ispustila
iz ruku — samo on može izgradnju viših osjetila
nazvati neprirodnom. On "poriče" značenje koje je
tim organima navedenim iskazom dao Goethe. Ali
bi takav čovjek ujedno morao pobijati odmah i svaki