Page 79 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 79
Mnogim ljudima uopće ne bi bilo tako teško kao
što zaista jest da nešto znaju o tim "višim svjetovima"
— isprva, doduše, samo ono osnovno — kad ne bi
zamišljali da ono što trebaju opažati ipak mora biti
nešto fizički razrijeđeno. Budući da tako misle, naj
češće uopće ne žele priznati ono o čemu se zaista
radi. Smatraju da je to nestvarno, ne dopuštaju da
se tome prizna ona vrijednost koja bi ih mogla zado
voljiti i tako dalje. Izvjesno je: viši stupnjevi duhovnog
razvitka teško su dostupni; ali stupanj koji je dovoljan
za spoznaju biti duhovnog svijeta — a i to je već
mnogo — ne bi uopće bio toliko teško dostupan
kad bismo se prvo htjeli osloboditi predrasude da
se duševno i duhovno ipak zamišljaju samo kao raz-
rjeđenija fizička tvar.
Kao što potpuno ne poznajemo čovjeka ako ima
mo samo predodžbu o njegovoj fizičkoj vanjštini,
tako ne poznajemo ni svijet koji nas okružuje ako
o njemu znamo samo ono što nam objavljuju fizička
osjetila. I kao što nam fotografija postaje razum
ljivom i punom života kad se približimo živoj osobi
sa slike kako bismo upoznali njenu dušu, tako tjeles
ni svijet možemo zaista razumjeti ako upoznamo
njegovu duševnu i duhovnu osnovu. Zato je prepo
ručljivo da se ovdje govori najprije o višim svjeto
vima, duševnom i duhovnom, a da se tek zatim sa
duhovnoznanstvenog stajališta prosuđuje o fizičkom
svijetu.
U današnjem kulturnom razdoblju postoje od
ređene teškoće kad se govori o višim svjetovima.
Jer ovo je kulturno razdoblje u prvom redu značajno
po spoznaji i ovladavanju tjelesnim svijetom. Naše
su riječi dobile svoj oblik i značenje s obzirom na
ovaj tjelesni svijet. Moramo se, međutim, služiti ovim