Page 82 - Rudolf Štajner - Teozofija

zapažati uvjetovana su, dakle, ujedno tjelesnošću
i duhovnim svijetom. To treba uzeti u obzir prilikom
promatranja duševnog svijeta; i ne smije se smatrati
duševnim zakonima ono što potječe od utjecaja nekog
drugog svijeta. — Kada, na primjer, iz čovjeka poteče
neka želja, nošena je mišlju, predodžbom duha i
slijedi njegove zakone. Kao što se mogu ustanoviti
zakoni fizičkog svijeta, ne uzimajući u obzir čovjekov
utjecaj na njegova zbivanja, moguće je nešto slično
i s duševnim svijetom.
Važnu razliku između duševnih i fizičkih zbi­
vanja možemo izraziti time što uzajamno djelovanje
prvih označavamo kao nešto mnogo unutarnjije. U
fizičkom prostoru vlada zakon "sudara". Ako jedna
kugla od bjelokosti u gibanju udari jednu koja miruje,
onda se ta druga giba dalje u pravcu koji se može
izračunati iz gibanja i elastičnosti prve. U duševnom
prostoru uzajamno djelovanje dviju tvorevina prili­
kom sudara ovisi o njihovim unutarnjim svojstvima.
One se međusobno prožmu, srastu takoreći jedna
s drugom ako su srodne. Odbijaju se ako su po svom
biću suprotne. — Za vid, na primjer, u tjelesnom
prostoru postoje određeni zakoni. — Udaljeni se
predmeti vide perspektivno umanjeni. Pri pogledu
na drvored razmak između udaljenijih stabala —
po zakonu perspektive — izgleda manji negoli razmak
između bližih. U duševnom se prostoru, naprotiv,
vidiocu ukazuje sve blisko i udaljeno u razmacima
koji ovise o njihovoj unutarnjoj prirodi. U tome je,
naravno, izvor najrazličitijih zabluda za onoga tko
ulazi u duševni prostor i hoće se snalaziti pomoću
pravila koja je donio iz fizičkog svijeta.
Jedna od prvih stvari koju treba usvojiti za
snalaženje u duševnom svijetu jest da se različite