Page 93 - Rudolf Štajner - Teozofija

u duši prevladano snagama simpatije i da ova simpa­
tija sama dolazi do vrhunca. Jer tim najvišim stupnjem
simpatije prema cijelom duševnom svijetu duša će
se u njemu razliti, postati jedno s njim; time će
njena sebičnost biti potpuno iscrpljena. Ona prestaje
biti samostalno biće sklono fizičko-osjetilnom posto­
janju: njome se sada oslobađa duh. Stoga se duša
pročišćava u gore opisanim regijama duševnog svijeta
sve dok ne ude u područje savršene simpatije prema
općem duševnom svijetu i ne postane jedno s njim.
Povezanost duha s dušom do posljednjeg trenutka
proizlazi iz toga što je za života duh postao njoj
sasvim srodan. Ta je srodnost mnogo veća nego srod­
nost tijelu. Jer s tijelom je povezan posredno putem
duše, dakle s dušom je povezan neposredno. Ta ona
je njegov vlastiti život. Stoga duh nije vezan uz tijelo
što se raspada, vezan je uz dušu koja se postupno
oslobađa. — Zbog neposredne povezanosti duha s
dušom on se može od nje osjetiti slobodan tek tada
kad ona postane jedno s općim duševnim svijetom.
Ako je duševni svijet čovjekovo boravište nepo­
sredno nakon smrti, može ga se nazvati "mjestom
požuda". Različiti religijski sustavi koji su svijest
o ovim odnosima preuzeli u svoja učenja, poznaju
to mjesto požude pod imenom "čistilište", "pročiš-
ćavajuća vatra" i tako dalje.
Žar požuda, najniža je regija duševnoga svijeta.
Nakon smrti ta regija uništava u duši sve najgrublje
požude vezane uz najniže, sebične oblike tjelesnog
života. Jer zbog takvih požuda mogu na dušu djelovati
snage ove duševne regije. Cilj njihova napada jesu
nezadovoljene požude preostale od fizičkog života.
Simpatija takvih duša usmjerena je samo prema ono­
me što može hraniti njihovo sebično biće; a antipatija