Page 90 - Rudolf Štajner - Teozofija

Kad se duh odijelio od tijela, još uvijek ostaje
povezan s dušom. I kao što ga je za vrijeme fizičkog
života tijelo držalo prikovanim za fizički svijet, tako
ga sada duša veže uz svijet duše. — Ali u ovom
duševnom svijetu ne nalazi se njegovo praiskonsko
biće. On ga samo treba povezivati s poljem njegova
djelovanja, s fizičkim svijetom. Da bi se u novom
utjelovljenju pojavio u savršenijem obliku, mora se
osnažiti i crpsti snagu iz duhovnog svijeta. No duša
ga je bila uplela u fizički svijet. Vezan je za jedno
duševno biće prožeto i obojeno prirodom fizičkog
i time je i sam poprimio taj smjer. Nakon smrti duša
više nije vezana uz tijelo nego samo uz duh. Sada
živi u duševnoj okolini. Stoga na nju mogu djelo­
vati još samo snage tog svijeta. Uz taj život duše u
duševnom svijetu u početku je vezan i duh. Uz njega
je vezan tako kao što je za vrijeme fizičkog utjelov­
ljenja vezan uz tijelo. Kada će tijelo umrijeti, određeno
je njegovim zakonima. Općenito treba reći: nisu duša
i duh oni koji napuštaju tijelo, nego ga oni otpuštaju*
kad njegove snage više ne mogu djelovati u smislu
ljudske organizacije. Isti je takav odnos između duše
i duha. Duša će otpustiti duh u viši duhovni svijet
kad njene snage ne budu više mogle djelovati u smislu
čovjekove duševne organizacije. Duh će se osloboditi
u trenutku kad duša prepusti rastvaranju ono što
može doživjeti samo unutar tijela, a zadrži samo
ono što može dalje živjeti s duhom. Ovo zadržano,
_____________________________________________
* Primjedba izdavača: Od 19. (Stuttgart 1922.) do 26. izdanja
(Stuttgart 1948.) ovo je mjesto glasilo: ...nego ono otpušta
njih.... Od 27. izdanja (Stuttgart 1955.) ponovno je uspos­
tavljen tekst od 1. do 18. izdanja. Nije izvjesno da preinaka
1922. potječe od autora. Stoga se ovdje navode oba izdanja.