Page 392 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 392

ponovo  ulazi  u  sebe,  što  je,  prema  nekim  drevnim  teolozima,  posebno  onih  iz  Indije,  bio  atribut
  Božanstva. On, takođe, napominje, da zmija nikad ne umire, osim nasilnom smrću.


  Feničani su nazivali zmiju Agathodemon (dobri duh); a Knef je bio Bog-Zmija Egipćana.


  Egipćani su, Sanchoniathon kaže, predstavljali zmiju sa glavom sokola  zbog brzog leta te ptice; i glavni
                                                                                   y
  Hijerofant, sveti tumač, dao je veoma misteriozno objašnjenje tog simbola, rekavši da je zmija božanski
  stvor i da, otvarajući svoje oči, osvetljava svojim zracima ceo prostor prvorođenih, a kada ih zatvori,
  ponovo je mrak. U suštini, zmija sa sokolovom glavom, duh svetlosti ili dobri duh, bila je simbol Sunca.


  U hijeroglifskim karakterima, zmija je bila slovo T ili DJ. To se videlo na kamenu iz Rosette . Rogata
                                                                                                                24
  zmija je bila hijeroglif za Boga.


  Prema Eusebiusu, Egipćani su predstavljali svet plavim krugom, s mestimičnim plamenovima, iz kojih se
  uspuzala zmija sa sokolovom glavom. Proclus kaže da su one predstavljale četiri četvrtine sveta s krstom
  (i dušu sveta, ili Knef), sa zmijom u krugu koja ga je opasivala krugom.


  Kod Anaxagorasa možemo pročitati da Orfej kaže da su voda i sud koji ju je stvorio, bili prvo-bitni
  principi stvari i da su zajedno davali postojanje oživljenom biću - koje je bilo zmija, s dve glave (lava i
  bika), između kojih je bila figura Boga čije je ime bilo Herkules ili Kronos; da je od Herkulesa došlo jaje
  sveta koje je stvorilo Nebo i zemlju, deleći sebe na dve hemisfere, i da je taj Bog Fanes koji je izašao iz
  jajeta, bio u obliku zmije.


  Egipatska Boginja Ken je prikazana kako stoji naga na lavu, držiće dve zmije u ruci. Ona je isto što i
  Astarte  ili  Ashtaroth  kod  Asiraca.  Hera,  obožavana  u  Velikom  Hramu  u  Vavilonu,  držala  je  u  svojoj
  desnoj ruci zmiju za glavu; i blizu Rhea, takođe, bile su dve velike srebrne zmije koje su tamo obožavane.


  Na skulpturi iz Kouyunjika (drevni grad Asirije na Tigrisu, na suprotnoj strani je danas Mosul, Irak), dve
  zmije su postavljene na polovima, blizu oltara s vatrom, pored kojeg stoje dva evnuha. Na oltaru je sveta
  vatra, a bradata figura vodi divlju kozu na žrtvovanje.


  Zmija Hrama u Epidaurusu je bila sveta Eskulapu, Bogu Medicine i 462. godine, nakon izgrad-nje grada,
  odneta je u Rim zbog zaraze.


  Feničani  su  predstavljali  Boga  Nouma  (Knefili  Amun-Knef),  sa  zmijom.  U  Egiptu  je  Sunce  koje  su
  podupirale dve guje, bilo amblem Horhata, dobrog duha; i zmija s krilatim globusom postavljana je iznad
  vrata  i  prozora  Hramova,  kao  zaštitnički  Bog.  Antipater  iz  Sidona  naziva  Amuna  slavnom  Zmijom  i
  Cerastes (rod sev.afričke zmije) često je balsamovana u Thebaidu.


  Na  drevnim  Tirskim  novčičima  i  Indijskim  medaljama,  zmija  je  predstavljana  obavijena  oko  debla
  drveta.  Piton,  Zmijsko  Božanstvo,  bilo  je  enigmatski  poštovano;  i  tronožac  u  Delfima  je  bio  troglava
  zmija od zlata.


  Portali u svim Egipatskim Hramovima su dekorisani sa svetim simbolom (hierogramom) Kruga i Zmije.
  Nalaze  se,  takođe,  i  na  Hramu  Naki-Rustan  u  Persiji,  na  pobedničkom  svodu  u  Pechinu  u  Kini,  nad
  vratima velikog Hrama Chaundi Teeva, na Javi, na zidovima u Atini i u Hramu Minerve u Tegi. Meksički
  hierogram je oblikovan sa dve ukrštene velike Zmije, koje opisuju krug svojim telima i svaka ima ljudsku
  glavu u ustima.
   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   397