Page 444 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 444

bogatstava. Sjajan u svojoj Slavi, neshvatljiv u Svojoj Veličini, Otac je sjedinio u Sebi te srećne i slavne
  Eone  [Aicovec;...  Aiones],  čiju  Moć  i  Broj  nije  moguće  odrediti.  To  je  Spinozina  Beskonačnost
  Beskonačnih Atributa Boga. Dvanaest Glavnih Eona, iznad svih, bili su Dobri Duhovi (Genii) dvanaest
  Sazvežđa Zodijaka, nazvani od Manesa - Olaminima. Satana, takođe, Gospod Carstva Mraka, imao je
  svoju Armiju Eona ili Demona koji emaniraju iz Suštastva i, odražavaju manje ili više njegov lik, ali su
  podeljeni  i  neharmonični  međusobno.  Rat  između  njih  doveo  ih  je  do  granica  Oblasti  Svetlosti.
  Oduševljeni, oni su želeli da je osvoje. Ali, Glavni Nebeskog Carstva, stvorio je Moć koju je postavio na
  granice Neba da zaštiti njegove Eone i da uništi carstvo Zla. To je bila Majka Života, Duša Sveta, jedna

  Emanacija iz Vrhovnog Bića, previše ćista da bi neposredno došla u kontakt s materijom. Ona je ostala u
  najvišem regionu pa je rodila Sina, Prvog Čoveka [Kaiomorts, Adam-Kadmona, npd)Toc; AvGpamoc;
  [Protos Anthropos,] i Hivil-Zivah, Zend-Aveste, Kabale, Gnostika i Sabaizma], koji je zapoćeo borbu sa
  Silama  Zla,  ali,  pošto  je  izgubio  deo  svog  sjaja,  svoje  Svetlosti,  svog  Sina  i  mnoge  duše  rođene  iz
  Svetlosti, koje je prožderao mrak, Bog mu je poslao u pomoć živi Duh ili Sina Prvog Čoveka [Yioc;
  AvBpcoTiou...  Uios  Anthropou]  ili  Isusa  Hrista.  Majka  života,  opšti  Princip  Božanskog  Života  i  prvi
  Čovek, Prvobitno Biće, koji otkrivaju Božanski Život, previše su uzvišeni da bi bili povezani s Carstvom
  Mraka. Sin Čovekov, ili Duša Sveta, ulazi u Mrak, postaje njegov zarobljenik da bi iscelio i omekšao
  njegovu divljačku prirodu. Božanski Duh, pošto je vratio Prvobitnog čoveka u Carstvo Svetlosti, uzdigao
  je  iznad  sveta  taj  deo  Nebeske  duše  koji  je  ostao  neoštećen  nakon  što  se  pomešao  s  Carevinom
  Mraka.  Smeštena  u  regionu  Sunca  i  Meseca,  ta  čista  duša,  Sin  Čoveka,  Iskupitelj  ili  Hrist,  deluje  da
  oslobodi i privuče k Sebi onaj deo Svetlosti ili Duše Prvog Čoveka koji se pomešao sa materijom, i kada
  se  to  završi,  svet  će  prestati  da  postoji.  Da  bi  sačuvao  zrake  Svetlosti  koji  su  ostali  među  njegovim
  Eonima  koji  uvek  žele  da  pobegnu  i  da  se  vrate,  kroz  njihovo  grupisanje,  Vladar  Mraka,  uz  njihov
  pristanak,  stvara  Adama,  čija  je  duša  bila  od  Božanske  Svetlosti,  data  od  Eona,  a  njegovo  telo  od
  materije, tako da je pripadao obema Carevinama - Svetlosti i Mraka. Da bi sprečili da svetlost pobegne

  odjed-nom,  Demoni  su  zabranili  Adamu  da  jede  voće  znanja  dobra  i  zla  s  kojim  bi  on  spoznao
  Carevinu Svetlosti i Carevinu Mraka. On je obećao, a jedan Anđeo Svetlosti ga je podstakao da pogazi
  obeća-nje  i  dao  mu  je  sredstvo  za  pobedu.  Ali,  Demoni  su  stvorili  Evu  koja  ga  je  zavela  aktom
  Senzualnosti koji ga je oslabio i vezala ga ponovo za materiju. Ovo se ponavlja u slučaju svakog čoveka
  koji živi.


  Da  bi  oslobodio  dušu,  zatvorenu  u  mraku,  Princip  Svetlosti  ili  Genije  Sunca,  spreman  da  iskupi
  Intelektualni  Svet  čiji  je  on  tip,  došao  je  da  manifestuje  Sebe  ljudima.  Svetlost  se  pojavila  u  mraku,
  ali mrak to nije shvatio, prema rečima Svetog Jovana. Svetlost nije mogla da se sjedini s mrakom. Ona
  je  samo  stavila  na  sebe  pojavu  ljudskog  tela  i  uzela  je  ime  Hrista  u  Mesiji,  samo  da  prilagodi  sebe
  jeziku Jevreja. Svetlost je obavila svoj zadatak, okrenuvši Jevreje od obožavanja Zlog Principa i Pagane
  od obožavanja Demona. Ali, Glavni Carstva Mraka je uredio da Ga Jevreji razapnu na krst. Ipak, On
  je samo naizgled patio i Njegova smrt je bila svim dušama simbol njihovog oslobođenja. Ličnost Isus je
  nestao, umesto Njega viđen je samo krst od Svetlosti, nad kojim je nebeski glas progovorio: Krst od
  Svetlosti se zove Reč, Hrist, Kapija, Radost, Hleb, Sunce, Vaskrsnuće, Isus, Otac, Duh, Život, Istina i
  Milost.


  Kod Priscilijanaca  su postojala dva principa - jedan Božanstva i drugi Prvobitne materije i Mraka. Oba
                       31
  su večna. Satana je sin i gospodar materije, a podređeni anđeli i demoni su deca materi-je. Satana je
  stvorio i upravlja vidljivim svetom. Ali, duša čoveka proizlazi iz Boga i iste je supstance kao ona u

  Bogu. Zavedena zlim duhovima, ona prolazi kroz različita tela i tek kad je pročiščena i unapređena, ona
  se uzdiže do Boga i biva ojačana Njegovom svetlošču. Ove moći zla drže čovečan-stvo pod zavetom i, da
  bi  se  ono  oslobodilo  njega,  Spasitelj,  Hrist  Spasitelj  je  došao  i  umro  je  na  krstu  okajanja,  čime  je
   439   440   441   442   443   444   445   446   447   448   449