Page 449 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 449

začuo  dečji  glas:  Uzmi,čitaj\  pa  je  odsutan  duhom  uzeo  Poslanicu  sv.  Pavla  apostola  Rimljanima  i
  pročitao sledeće:.... zaodenite se Gospodinom Isusom Hristom i u brizi za telo ne pogodujte požudama.
  (Rimljanima  13,13-14).  Pročitavši  to,  sav  potresen  odlazi  do  biskupa  Ambrozija  i  sluša  njegove
  propovedi. Godine 387. odlučio je da se krsti. Naredne godine vraća se u Severnu Afriku i u 391. godini
  se zaredio, gde je 395. godine izabran za hiponskog biskupa. Tamo ostaje do smrti, 430. godine. Kroz
  celo svoje učenje, Augustin je naglašavao potrebu preobraćenja kao osnovnu poruku evanđelja. Postao
  je  poznat  po  svojoj  jasnoći  i  znanju.  Pisari  su  beležili  njegove  govore,  koji  su  kasnije  prepisivani  i
  deljeni  drugim  biskupima.  Njegova  su  učenja  spoj  ljubavi  prema  Bogu  i  žudnje  za  Njegovim  boljim

  poznavanjem,  pa  svi  Hrišćani  mogu  da  prihvate  njegovo  učenje.  U  Augustinovoj  filozofiji  Bog  ima
  središnje mesto i On je uzrok i svrha svega, svemoguć je, premudar i predobar. Sve dobro potiče od
  Boga, a zlo je samo nedostatak dobra. Zastupao je voluntarno gledište - volja je bitna moć, čovekova je
  volja i odluka slobodna - nezavisna od svesti. Zastupnik teocentrizma - Bog stvara svet odlukom svoje
  volje. Izvor: Encyclopedia Britannica; El. Ed.; 2006.

  16


  Simon iz Kirone, grčki Jevrejin. Čovek kojeg su Rimljani primorali da nosi Hristov Krst kada Isus više
  nije mogao i kada je Hrist odveden na raspeće, što je opisano u tri Jevanđelja. Simonov rodni grad je bio
  Cyrene u Libiji, (u Bibliji je imenovan kao Kirona). Kirona je bila grčka kolonija, i bio je rani centar
  Hrišćanstva sa oko 100000 Jevreja iz Judeje koji su se naselili u njoj tokom vladavine Ptolomeja Sotera
  (323-285 pne). Simon iz Kirone je bio prvi sveti Hrišćanin! Imao je dva sina - Aleksandera i Rufusa.
  Basilidejanskih  Gnostici  veruju  da  je  Simon  patio  umesto  Hrista.  Izvor:  Cyclopedia  of
  Biblical, Theological and Ecclesiastical Literature; John McLintock and James Strong; NY; 1894; Vol. IX;
  str 754-755.


  17

  Hylic od grčkog uAiko za materijalno ili hulikos od materije je suprotno psihi, od grčkog r| \|/uxn psyche,
  duša. Prema viđenju Gnostika Hylic, takođe nazivan Somatikom (od acbpa, soma telo ili od tela), bio je
  najniži red od tri tipa čoveka. Preostala dva bili su Psiha i Pneumatic (od grčkog Ttveupa, duh). Tako je
  čovečanstvo uključivalo bića s materijalnim veza-ma, duhovima u kojima boravi materija i bez materije,
  koja  su  slobodne  ili  nematerijalne  duše.  Smatralo  se  da  su  Somatici  kao  potpuna  veza  s  materijom.
  Materija, materijalni svet, sagledava se kao zlo u viđenju sveta Gnostika. Materijalni svet je stvoren od
  pobunjenih  anđela  kao  zamka  za  duhovne  Ennoia.  Dužnost  duhovnog  čoveka  je  bila  da  izbegne

  materijalni svet uz pomoć skrivenog znanja (gnosis). Somatici su bili u ljudskom obliku, ali kako su bili
  usmereni na materijalni svet, kao što je ishrana, spavanje, spajanje i uteha, smatrani su prokletstvom.
  Pneumatik  je  video  sebe  kako  beži  od  prokletstva  materijalnog  sveta  kroz  tajno  znanje.  Somatici  su
  smatrani za nesposobne za razumevanje. Radi razumevanja ove dinamike vidi, na primer, Jevanđelje po
  Judi,  za  koje  se  veruje  da  je  gnostički  tekst,  gde  je  Hrist  utvrđen  kao  Pneumatic  i  drugi  učenici  kao
  negnostici, kao Somatici. Izvor: The Gnostic Bible, Willis Barnstone and Marvin Meyer. Boston, 2003;
  str. 114, 309, 326, 791 i 809.


  18

  Od vremena Platona, jedno od osnovnih saznanja u filosofiji bila je supstanca— čije postojanje ne zavisi
  ni od čega drugog. Za Locke, supstanca neke stvari je skrivena u supstratumu u kojem su osobine stvari od
  kojih zavisi njeno posto-janje. Hume je odbacio takvo saznanje i smatrao je da ideja supstance, ukoliko je
  usklađena s nečim stvarnim, potiče iz iskustva. Dalje, stvari koje su raniji filosofi smatrali supstancama, u
  stvari su nista osim zbira jednostavnih ideja koje su obje-dinjene u mašti i nose određeno ime. Zlato,
   444   445   446   447   448   449   450   451   452   453   454