Page 449 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 449
začuo dečji glas: Uzmi,čitaj\ pa je odsutan duhom uzeo Poslanicu sv. Pavla apostola Rimljanima i
pročitao sledeće:.... zaodenite se Gospodinom Isusom Hristom i u brizi za telo ne pogodujte požudama.
(Rimljanima 13,13-14). Pročitavši to, sav potresen odlazi do biskupa Ambrozija i sluša njegove
propovedi. Godine 387. odlučio je da se krsti. Naredne godine vraća se u Severnu Afriku i u 391. godini
se zaredio, gde je 395. godine izabran za hiponskog biskupa. Tamo ostaje do smrti, 430. godine. Kroz
celo svoje učenje, Augustin je naglašavao potrebu preobraćenja kao osnovnu poruku evanđelja. Postao
je poznat po svojoj jasnoći i znanju. Pisari su beležili njegove govore, koji su kasnije prepisivani i
deljeni drugim biskupima. Njegova su učenja spoj ljubavi prema Bogu i žudnje za Njegovim boljim
poznavanjem, pa svi Hrišćani mogu da prihvate njegovo učenje. U Augustinovoj filozofiji Bog ima
središnje mesto i On je uzrok i svrha svega, svemoguć je, premudar i predobar. Sve dobro potiče od
Boga, a zlo je samo nedostatak dobra. Zastupao je voluntarno gledište - volja je bitna moć, čovekova je
volja i odluka slobodna - nezavisna od svesti. Zastupnik teocentrizma - Bog stvara svet odlukom svoje
volje. Izvor: Encyclopedia Britannica; El. Ed.; 2006.
16
Simon iz Kirone, grčki Jevrejin. Čovek kojeg su Rimljani primorali da nosi Hristov Krst kada Isus više
nije mogao i kada je Hrist odveden na raspeće, što je opisano u tri Jevanđelja. Simonov rodni grad je bio
Cyrene u Libiji, (u Bibliji je imenovan kao Kirona). Kirona je bila grčka kolonija, i bio je rani centar
Hrišćanstva sa oko 100000 Jevreja iz Judeje koji su se naselili u njoj tokom vladavine Ptolomeja Sotera
(323-285 pne). Simon iz Kirone je bio prvi sveti Hrišćanin! Imao je dva sina - Aleksandera i Rufusa.
Basilidejanskih Gnostici veruju da je Simon patio umesto Hrista. Izvor: Cyclopedia of
Biblical, Theological and Ecclesiastical Literature; John McLintock and James Strong; NY; 1894; Vol. IX;
str 754-755.
17
Hylic od grčkog uAiko za materijalno ili hulikos od materije je suprotno psihi, od grčkog r| \|/uxn psyche,
duša. Prema viđenju Gnostika Hylic, takođe nazivan Somatikom (od acbpa, soma telo ili od tela), bio je
najniži red od tri tipa čoveka. Preostala dva bili su Psiha i Pneumatic (od grčkog Ttveupa, duh). Tako je
čovečanstvo uključivalo bića s materijalnim veza-ma, duhovima u kojima boravi materija i bez materije,
koja su slobodne ili nematerijalne duše. Smatralo se da su Somatici kao potpuna veza s materijom.
Materija, materijalni svet, sagledava se kao zlo u viđenju sveta Gnostika. Materijalni svet je stvoren od
pobunjenih anđela kao zamka za duhovne Ennoia. Dužnost duhovnog čoveka je bila da izbegne
materijalni svet uz pomoć skrivenog znanja (gnosis). Somatici su bili u ljudskom obliku, ali kako su bili
usmereni na materijalni svet, kao što je ishrana, spavanje, spajanje i uteha, smatrani su prokletstvom.
Pneumatik je video sebe kako beži od prokletstva materijalnog sveta kroz tajno znanje. Somatici su
smatrani za nesposobne za razumevanje. Radi razumevanja ove dinamike vidi, na primer, Jevanđelje po
Judi, za koje se veruje da je gnostički tekst, gde je Hrist utvrđen kao Pneumatic i drugi učenici kao
negnostici, kao Somatici. Izvor: The Gnostic Bible, Willis Barnstone and Marvin Meyer. Boston, 2003;
str. 114, 309, 326, 791 i 809.
18
Od vremena Platona, jedno od osnovnih saznanja u filosofiji bila je supstanca— čije postojanje ne zavisi
ni od čega drugog. Za Locke, supstanca neke stvari je skrivena u supstratumu u kojem su osobine stvari od
kojih zavisi njeno posto-janje. Hume je odbacio takvo saznanje i smatrao je da ideja supstance, ukoliko je
usklađena s nečim stvarnim, potiče iz iskustva. Dalje, stvari koje su raniji filosofi smatrali supstancama, u
stvari su nista osim zbira jednostavnih ideja koje su obje-dinjene u mašti i nose određeno ime. Zlato,