Page 454 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 454
Nije neophodno da idemo toliko daleko u traganju za misterijama; mi nemamo pravo da ne verujemo ili
da sumnjamo u postojanje Velikog Prvog Uzroka po sebi, bez posledice, jer ne možemo to da razumemo.
Čak ni reči koje koristimo ne izražavaju to nama na pravi način.
Mi protrljamo iglu kratko vreme, mračnu, inertnu masu gvozdene rude koja je ležala u zemlji mnogo
vekova. Nešto je time preneto gvožđu - mi to zovemo vrlinom, moćima, ili osobinom - i zatim je
uravnotežimo na stožeru. I, gle! Vučen nekom nevidljivom, misterioznom silom, jedan pol se okreće
prema Severu i zatim ista Moć održava isti pol danima i godinama i ostaće tako, možda, sve dok postoji
svet i ponesite tu iglu gde god hoćete i bez obzira koje se more ili planina postavi između vas i Severnog
Pola sveta. Ta moć, koja se tako ponaša i koja pokazuje mornarima kurs na uzburkanom okeanu, kada
zvezde ne sijaju više dana uzastopno, ona spasava brod od brodoloma, porodice od užasa i one koji
plove na njemu od iznenadne smrti, a od čijih života zavisi vera nacije i mir u svetu. Zato, Napoleon
nikada ne bi stigao u luke Francuske na svom povratku iz Egipta, ni Nelson ne bi doživeo da se bori i
pobedi na Trafalgaru. Ljudi zovu ovu Moć Magnetizam i zatim samozadovoljno misle da su je objasnili,
a, ipak, oni su samo dali novo ime nepoznatoj stvari, da bi sakrili svoje neznanje. Šta je ova divna Moć?
Ona je stvarna, aktivna Moć; nju mi poznajemo i vidimo. Ali, šta je njeno suštastvo, ili kako ona deluje
mi ne znamo, ništa više od onoga što znamo o Suštastvu ili načinu delovanja Kreativne Misli i Reči Boga.
Dalje, šta je to što nazivamo galvanizam i elektricitet koji se razvijaju delovanjem s malo kiseli-ne na
dva metala, uz pomoć magneta, obilazi se svet u sekundi, kojima se prenose Misli iz zemlje u zemlju koje
upravljaju poslovima pojedinaca i nacija? Um nije stvorio spoznaju o materiji koja će nju uključiti; i ime,
koje im mi možemo dati nama ne pomaže da razumemo to suštastvo i postojanje. To je Moć, poput Misli i
Volje. Mi ne znamo ništa više.
Šta je sila gravitacije koja deluje da sve što je na zemlji teži ka njenom centru? Kako ona pruža svoje
nevidljive ruke prema nepredvidivim kamenim meteorima, hvata ih na njihovoj munjevitoj putanji i baca
ih dole, u grudi zemlje? To je moć. Mi ne znamo ništa više.
Šta je ta toplota koja ima tako divnu ulogu u delu svetske ekonomije - ta kalorija, prisutna svuda, u nama i
van nas, stvorena sagorevanjem i brzim kretanjem? Da li je ona supstanca, predmet, duh ili nematerijalno,
sama Sila ili Stanje Materije?
I šta je svetlost? Supstanca, kažu knjige - materija koja putuje do nas sa sunca i zvezda, svaki zrak se
može razdvojiti kroz prizmu u sedam karakterističnih boja i sa karakterističnim čudnim kvalitetima i
delovanjem. I, ako jeste supstanca, šta je njeno suštastvo i kakva moć je svojstvena njoj, s kojom ona
putuje neizračunljivo mnogo kilometara i stiže do nas deset hiljada godina ili više nakon što je otišla sa
zvezda?
Sve ove moći su podjednako misterije. Prenesite jaku hladnoću kapi vode u centru lopte od gvožđa i lopta
će se raspasti kako se voda zamrzava. Zatvorite malo istog tog čistog elementa u cilindar koji ni
Enclaudus ni Tifon ne bi mogli da pokidaju na parčiće i prinesite visoku tempera-turu i ogromna snaga
1
skrivena u vodi rasturiće ga na atome. Izdanak iz maleckog semena, izdanak tako mekan i nežan da bi ga
čak i povetarac ubio, napreduje kroz tvrdu zemlju do dubine od više stopa s energijom koja je potpuno
nerazumljiva. Kakve su ove moćne sile, zaključane u malom se-menu i kapi vode?
Štaviše, šta je Život po sebi, sa svim njegovim čudima, moćnim energijama - ta snaga koja održava
toplotu u nama i sprečava da naša tela, koja se raspadaju tako brzo bez nje i razlažu na svoje prvobitne