Page 454 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 454

Nije neophodno da idemo toliko daleko u traganju za misterijama; mi nemamo pravo da ne verujemo ili
  da sumnjamo u postojanje Velikog Prvog Uzroka po sebi, bez posledice, jer ne možemo to da razumemo.
  Čak ni reči koje koristimo ne izražavaju to nama na pravi način.


  Mi  protrljamo  iglu  kratko  vreme,  mračnu,  inertnu  masu  gvozdene  rude  koja  je  ležala  u  zemlji  mnogo
  vekova.  Nešto  je  time  preneto  gvožđu  -  mi  to  zovemo  vrlinom,  moćima,  ili  osobinom  -  i  zatim  je
  uravnotežimo  na  stožeru.  I,  gle!  Vučen  nekom  nevidljivom,  misterioznom  silom,  jedan  pol  se  okreće
  prema Severu i zatim ista Moć održava isti pol danima i godinama i ostaće tako, možda, sve dok postoji
  svet i ponesite tu iglu gde god hoćete i bez obzira koje se more ili planina postavi između vas i Severnog
  Pola sveta. Ta moć, koja se tako ponaša i koja pokazuje mornarima kurs na uzburkanom okeanu, kada
  zvezde  ne  sijaju  više  dana  uzastopno,  ona  spasava  brod  od  brodoloma,  porodice  od  užasa  i  one  koji
  plove na njemu od iznenadne smrti, a od čijih života zavisi vera nacije i mir u svetu. Zato, Napoleon
  nikada ne bi stigao u luke Francuske na svom povratku iz Egipta, ni Nelson ne bi doživeo da se bori i
  pobedi na Trafalgaru. Ljudi zovu ovu Moć Magnetizam i zatim samozadovoljno misle da su je objasnili,
  a, ipak, oni su samo dali novo ime nepoznatoj stvari, da bi sakrili svoje neznanje. Šta je ova divna Moć?

  Ona je stvarna, aktivna Moć; nju mi poznajemo i vidimo. Ali, šta je njeno suštastvo, ili kako ona deluje
  mi ne znamo, ništa više od onoga što znamo o Suštastvu ili načinu delovanja Kreativne Misli i Reči Boga.

  Dalje, šta je to što nazivamo galvanizam i elektricitet koji se razvijaju delovanjem s malo kiseli-ne na

  dva metala, uz pomoć magneta, obilazi se svet u sekundi, kojima se prenose Misli iz zemlje u zemlju koje
  upravljaju poslovima pojedinaca i nacija? Um nije stvorio spoznaju o materiji koja će nju uključiti; i ime,
  koje im mi možemo dati nama ne pomaže da razumemo to suštastvo i postojanje. To je Moć, poput Misli i
  Volje. Mi ne znamo ništa više.


  Šta je sila gravitacije koja deluje da sve što je na zemlji teži ka njenom centru? Kako ona pruža svoje
  nevidljive ruke prema nepredvidivim kamenim meteorima, hvata ih na njihovoj munjevitoj putanji i baca
  ih dole, u grudi zemlje? To je moć. Mi ne znamo ništa više.


  Šta je ta toplota koja ima tako divnu ulogu u delu svetske ekonomije - ta kalorija, prisutna svuda, u nama i
  van nas, stvorena sagorevanjem i brzim kretanjem? Da li je ona supstanca, predmet, duh ili nematerijalno,
  sama Sila ili Stanje Materije?


  I šta je svetlost? Supstanca, kažu knjige - materija koja putuje do nas sa sunca i zvezda, svaki zrak se
  može  razdvojiti  kroz  prizmu  u  sedam  karakterističnih  boja  i  sa  karakterističnim  čudnim  kvalitetima  i
  delovanjem. I, ako jeste supstanca, šta je njeno suštastvo i kakva moć je svojstvena njoj, s kojom ona
  putuje neizračunljivo mnogo kilometara i stiže do nas deset hiljada godina ili više nakon što je otišla sa
  zvezda?


  Sve ove moći su podjednako misterije. Prenesite jaku hladnoću kapi vode u centru lopte od gvožđa i lopta
  će  se  raspasti  kako  se  voda  zamrzava.  Zatvorite  malo  istog  tog  čistog  elementa  u  cilindar  koji  ni
  Enclaudus  ni Tifon ne bi mogli da pokidaju na parčiće i prinesite visoku tempera-turu i ogromna snaga
              1
  skrivena u vodi rasturiće ga na atome. Izdanak iz maleckog semena, izdanak tako mekan i nežan da bi ga
  čak i povetarac ubio, napreduje kroz tvrdu zemlju do dubine od više stopa s energijom koja je potpuno
  nerazumljiva. Kakve su ove moćne sile, zaključane u malom se-menu i kapi vode?


  Štaviše,  šta  je  Život  po  sebi,  sa  svim  njegovim  čudima,  moćnim  energijama  -  ta  snaga  koja  održava
  toplotu u nama i sprečava da naša tela, koja se raspadaju tako brzo bez nje i razlažu na svoje prvobitne
   449   450   451   452   453   454   455   456   457   458   459