Page 514 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 514

krvi, utrobe i mozga; misaoje materija: nema duše u mozgu, ništa, osim nerava. Mi možemo da vidimo
  male zvezde magline Orinovogpojasa, tako su daleke da svetlosti treba sto hiljada godina da dođe od
  njega do zemlje, putujući brzinom od dvanaest miliona milja u minuti. Nema Raja na toj njegovoj strani: ti
  vidiš sve do onde, nema ni trunke od Raja. I misliš li da ga ima izvan njega i ako ga ima, kada bi da
  stigneš?  Nema  Proviđenja.  Priroda  je  slučajno  sudaranje  atoma,  misao  je  slučajna  funkcija  materije,
  slučajan  rezultat  slučajnog  rezultata,  nasumični  pogodak  iz  velikog  topa  vetrova  Univerzuma,  slučajno
  napunjenog, naciljanog slučajno i ispaljenog slučajno. Svari se događaju, one se ne nameštaju. Postoji
  sreća  i  zla  sreća,  ali  nema  Proviđenja.  Umri  u  prašinil  Da  li  sve  ovo  zadovo-ljava  ljudski  instinkt

  besmrtnosti koji nas primorava da čekamo, s neizrecivim iščekivanjem, da se spojimo ponovo s našim
  dragima koji su otišli pre nas i sa čovečanstvom u večnom životu? Da li to zadovoljava našu moćnu glad i
  žeđ za besmrtnošću, naše nestrpljivo čekanje da priđemo bliže i da znamo više o Večnom Uzroku svih
  stvari?


  Čovek nikada ne bi bio zadovoljan verovanjem da ne postoji um koji misli na čoveka, da nema svesti
  koja će da uvede večne zakone, da nema srca koje voli one koje niko i ništa na zemlji ne voli ili ne mari
  za njih, da nema volje u Univerzumu koja će urediti narode na mudar način, pravdom i ljubavlju. Istorija
  nije - hvala Bogu! mi znamo da nije - slučajno nagomilavanje događaja, ili da je Priroda od - atoma. Mi
  ne možemo da verujemo da nema plana ni cilja u Prirodi, koji vode naš odlazak i dolazak, da postoji
  moćno kretanje, ali da ono ne vodi nikud, da su sva lepota, mudrost, dopadanje, pravda, moralnost u
  svetu, samo slučajnosti i da mogu nestati sutra.


  Svuda, širom sveta, postoji heroizam koji je neuzvraćen ili se plaća nesrećom; porok na tro-nu, korupcija
  na  visokim  mestima,  plemenitost  u  bedi  ili  čak  u  lancima,  nežna  posvećenost  žene  nagrađena  je  sa
  brutalnom  nebrigom  ili  još  brutalnijom  zloupotrebom  i  nasiljem.  Svuda  oskudica,  beda,  prekovremeni
  rad, čak i maloletnika. Njima je vera Ateizam - telo bez duše, zemlja bez Neba, i kakav Pandemonijum
  ćemo napraviti od sveta!


  Intelekt Ateiste nalazi će materiju svuda, ali, neće Kauzalno i Kreativno usmereni Um. Njegov moralni
  osećaj neće naći Nepristrasnu Volju, Lepotu Moralne Uzvišenosti, bez Svesti koja izvršava nepromenljivi
  zakon pravde, nema duhovnog Poretka ili duhovnog Proviđenja, već samo materi-jalna Vera i Slučajnost
  (šansa). Njegova osećanja će naći u njima samo fizičke stvari koje će on voleti i, njemu su mrtvi koji su
  bili voljeni i koji su umrli juče, poput duge koja je juče živela na trenutak i zatim nestala. Njegova duša,
  leteći  kroz  ogromnu  Prazninu  i  osećajući  mrak  na  svojim  krilima,  tražeći  Duše  svih,  koja  odjednom
  postaje Razum, Savest i Srce svega što jeste, neće naći Boga, već Univerzum u neredu, bez Beskonačnog,
  bez  Razuma,  bez  Svesti,  bez  Srca,  stvari  bez  Duše,  ništa  za  poštovanje,  za  uvažavanje,  za  ljubav,  za
  obožavanje, za poverenje, već samo jedna Ružna Sila, tuđa i strana nama, koja obara one koje volimo i

  čini nas pukim crvima na vrelom pesku sveta. Nijedan glas sa Zemlje neće mu progovoriti da ga uteši. To
  je surova majka, ta velika Zemlja, koja proždire svoje mlade - Sila i ništa više. S neba mu se ne osmehuje
  ljubazno Proviđenje sa svih svojih hiljadu zvezdanih očiju; i u olujama zlo nasilje, sa njihovim mačem od
  munja, probadaće mrak tražeći čo-veka, da ga ubije.


  Nijedan čovek nikad nije bio, i ne bi mogao da bude, zadovoljan time. Dokazi o Bogu su urezani u Prirodi
  tako duboko i tako duboko utkani u tkivo osnove ljudske duše, da Ateizam nikad nije po-stao vera, mada
  je  on  ponekad  sticao  oblik  teorije.  Religija  je  prirodna  za  čoveka.  Instinktivno  on  se  okreće  Bogu,
  poštovanju i oslanjanju na Njega. U Matematici Neba, zapisanoj u sjanim dijagramima od vatre, on vidi
  zakon, poredak, lepotu, harmoniju bez kraja; u etici malih naroda koji naseljavaju pobrđa i brdašca on
  vidi isto. U celoj Prirodi, živoj i neživoj, on vidi dokaze o Stvaranju, Volji, jednoj Inteligenciji i Bogu -
   509   510   511   512   513   514   515   516   517   518   519