Page 515 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 515

Bogu koji je milosrdan i koji, koliko voli, koliko je mudar, milostiv i popustljiv, toliko je i moćan.


  Čoveka, okruženog materijalnim Univerzumom i svesnog da ovo materijalno okruženje deluje u korist
  njegove  sreće  i  njegove  sadašnje  sudbine,  čoveka  koji  je  uvek  suočen  sa  sjajem  zvezdanog  neba,
  pravilnim nastupanjem godišnjih doba, fenomenom izlaska sunca i mesečine i svim očigled-nim dokazima
  inteligencije i stvaranja, svuda i stalno pritiskaju i obasipaju svim mogućim pitanji-ma u vezi s prirodom
  i uzrokom ovih fenomena koji mu se stalno ponavljaju, i on zahteva odgovor i odbija da bude ostavljen
  bez odgovora. Ipak, nakon što proteknu vekovi, ona i dalje pritiskaju ljudski um i traže rešenje, a ta ista
  velika pitanja se - možda još uvek uzaludno - postavljaju.


  Napredujući  ka  periodu  kada  je  čovek  prestao  da  gleda  na  pojedinačne  delove  i  individualne  sile
  Univerzuma  kao  na  bogove  -  kada  je  došao  do  toga  da  na  njih  gleda  kao  na  celinu,  ova  pitanja,
  među  najranijim,  postavila  su  mu  se  i  zahtevaju  da  imaju  odgovore:  Da  li  je  ovaj  materijalni
  JJniverzum samopostojeći ilije stvoren? Da lije večan, ilije nastao?


  I tada su se, po redu, u ljudskom umu nagomilala i druga brojna pitanja:


  Da  li  je  ovaj  ukupan  i  ceo  Univerzum  samo  skup  slučajnih  kombinacija  materije  ili  je  rezultat  rada
  intelekta, kojije delovao po planu?


  Ako postoji jedna takva Inteligencija, štaje i gdeje ona? Da lije materijalni Univerzum po sebi jedno
  Inteligentno biće? Da lije on poput čoveka, duša i telo? Da li Priroda funkcioniše po sebi ili po-stoji
  uzrok izvan nje  koji deluje na nju?
                   }

  Ako postoji lično Bog, odvojen od materijalnog Univerzuma, kojije stvorio sve stvari, Sam ne-kreiran, da
  lije on telesan ili bestelesan, materijalan ili duhovan, duša Univerzuma ilije ona potpuno van njega? akoje
  On Duhovan, štaje onda duh?


  Da  lije  Vrhovno  Božanstvo  bilo  aktivno  ilije  bilo  u  miru  i  pre  kreacije,  i  akoje  bilo  mirno  tokom
  prethodne  večnosti,  koja  ga  je  potreba  Njegove  prirode  pokrenula  da  stvori  svet?  Ili  je  to  možda
  bio samo Njegov hir koji nije imao motiv?


  Da lije materija postojala zajedno s Njim, ilije bila apsolutno kreirana od Njega iz ničega? Da li juje On
  kreirao, ilije samo oblikovao, dao oblik i izgled haosu većpostojećem, kojije postojao zajedno s Njim?


  Da  lije  Božanstvo  direktno  kreiralo  materiju,  ilije  kreacija  bila  rad  nižih  božanstava,  emanaci-jom  iz
  Njega?


  Akoje On dobar ipravedan, odakle to dolazi, poštoje znao sve, da lije On dozvolio da tuga i zlo postoje i
  kakopomiriti s Njegovom milosrdnošću i mudrošću napredakporoka i nesreću vrline u svetu?


  I tada, kao i samom čoveku, vraćaju se ova pitanja, kao što nastavljaju da nam se vraćaju svima:


  Štaje to u nama što misli? Da lije Misao samo rezultat materijalne organizacije, ili, da li u nama postoji
  duša koja misli, odvojena odpostojanja u telu? Akoje tačno ovo poslednje, da lije večna i nestvo-rena, a
  ako nije, kakoje stvorena? Da lije drugačija od Božje ilije emanacija iz Njega? Da lije ona nera-zlučivo
  vezana za besmrtnost ilije to samo po sudbini, jerje Bog tako želeo? Da li mu se ona vraća da bi bila
  sjedinjena s Njim i da li ona postoji zauvek, odvojena od Njega, sa svojim postojećim identitetom?
   510   511   512   513   514   515   516   517   518   519   520